Replikacija je pojam koji se odnosi na ponavljanje istraživačkog istraživanja, općenito s različitim situacijama i različitim subjektima, kako bi se utvrdilo mogu li se osnovni nalazi izvornog istraživanja primijeniti na druge sudionike i okolnosti.
Nakon provedenog istraživanja, istraživači bi mogli biti zainteresirani za utvrđivanje vrijede li rezultati u drugim uvjetima ili za ostale populacije. U drugim slučajevima, znanstvenici će možda htjeti ponoviti eksperiment kako bi dalje pokazali rezultate.
Na primjer, zamislite da zdravstveni psiholozi izvode eksperiment koji pokazuje da hipnoza može biti učinkovita u pomaganju pušačima srednjih godina da odbace svoju nikotinsku naviku. Drugi bi istraživači možda željeli ponoviti isto istraživanje s mlađim pušačima kako bi provjerili postižu li isti rezultat.
Zašto je replikacija toliko važna u psihologiji?
Kad se studije repliciraju i postignu isti ili slični rezultati kao i izvorna studija, to daje veću valjanost nalazima. Ako istraživač može ponoviti rezultate studije, to znači da je vjerojatnije da se ti rezultati mogu generalizirati na veću populaciju.
Kako znanstvenici ponavljaju eksperiment?
Pri provođenju studije ili eksperimenta, neophodno je imati jasno definirane operativne definicije. Drugim riječima, što studija pokušava mjeriti?
Kada repliciraju ranije istraživače, eksperimentatori će slijediti iste postupke, ali s drugom skupinom sudionika. Ako istraživač dobije iste ili slične rezultate u naknadnim eksperimentima, to znači da je manja vjerojatnost da će izvorni rezultati biti slučajnost.
Što ako replikacija ne uspije?
Pa što se događa ako se izvorni rezultati ne mogu reproducirati? Znači li to da su eksperimentatori provodili loše istraživanje ili da su, što je još gore, lagali ili izmišljali svoje podatke?
U mnogim je slučajevima ne replicirano istraživanje uzrokovano razlikama u sudionicima ili drugim stranim varijablama koje bi mogle utjecati na rezultate eksperimenta. Ponekad razlike možda neće biti odmah jasne, ali drugi će istraživači možda moći prepoznati koje varijable mogao utjecati na rezultate.
Na primjer, manje razlike u stvarima, poput načina na koji su pitanja prezentirana, vremena ili čak doba dana provedenog istraživanja, mogu imati neočekivani utjecaj na rezultate eksperimenta. Istraživači bi se mogli truditi da savršeno reproduciraju izvornu studiju, ali očekuju se varijacije koje je često nemoguće izbjeći.
Je li rezultate psiholoških pokusa teško ponoviti?
U 2015. godini skupina od 271 istraživača objavila je rezultate petogodišnjeg napora da preslikaju 100 različitih eksperimentalnih studija prethodno objavljenih u tri vrhunska psihološka časopisa. Replikatori su usko surađivali s izvornim istraživačima svake studije kako bi ponovili eksperimente što bliže.
Rezultati su bili manje od zvjezdanih. Od 100 eksperimenta o kojima se radi, 61% se nije moglo ponoviti s izvornim rezultatima. Od izvornih studija, 97% nalaza smatralo se statistički značajnim. Samo 36% ponovljenih studija uspjelo je dobiti statistički značajne rezultate.
Kao što se moglo očekivati, ti su sumorni nalazi izazvali popriličnu pomutnju.
Pa zašto je rezultate psihologije tako teško ponoviti? Pisanje za Čuvar, John Ioannidis sugerirao je da postoji niz razloga zbog kojih bi se to moglo dogoditi, uključujući konkurenciju za istraživačke fondove i snažan pritisak za postizanje značajnih rezultata. Malo je poticaja za ponovno testiranje, pa se mnogi rezultati dobiveni čisto slučajno jednostavno prihvate bez daljnjeg istraživanja ili nadzora.
Autori projekta sugeriraju da postoje tri moguća razloga zašto se izvorni nalazi nisu mogli ponoviti.
- Izvorni su rezultati bili lažno pozitivni.
- Replicirani rezultati bili su lažno negativni.
- Obje studije bile su točne, ali su se razlikovale zbog nepoznatih razlika u eksperimentalnim uvjetima ili metodologijama.
Kako se replikacija može ojačati
Nobelovac, psiholog Daniel Kahneman, sugerira da bi, budući da su objavljene studije često previše nejasne u opisivanju korištenih metoda, replikacije trebale uključivati autore izvornih studija kako bi se pažljivije zrcalile metode i postupci korišteni u izvornom istraživanju. U stvari, jedna je istraga otkrila da su, kada su uključeni izvorni istraživači, stope replikacije mnogo veće.
Iako bi neki mogli doći u iskušenje pogledati rezultate takvih replikacijskih projekata i pretpostaviti da je psihologija smeće, mnogi sugeriraju da takva otkrića zapravo pomažu da psihologija postane jača znanost. Ljudsko razmišljanje i ponašanje izuzetno je suptilna i stalno se mijenja tema za proučavanje, pa se očekuju varijacije tijekom promatranja različitih populacija i sudionika.
Neki su nalazi istraživanja možda pogrešni, ali kopanje dublje, ukazivanje na nedostatke i osmišljavanje boljih eksperimenata pomaže u jačanju polja.
