Što je panični poremećaj?
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), panični poremećaj je vrsta anksioznog poremećaja koji se karakterizira intenzivnim, ponavljajućim i neočekivanim napadima panike.
Strah i tjeskoba mogu biti normalne reakcije na određene situacije i stresne događaje. Panični poremećaj razlikuje se od ovog uobičajenog straha i tjeskobe jer je često ekstreman i može se činiti da izbija iz vedra neba.
Osoba s paničnim poremećajem može osjetiti simptome poput teškog osjećaja užasa, ubrzanog disanja i ubrzanog rada srca. Ljudi s paničnim poremećajem mogu te napade doživjeti neočekivano i bez vidljivog razloga, ali također im može prethoditi neka vrsta pokretačkog događaja ili situacije.
Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH) izvještava da otprilike 2,7% odrasle populacije SAD-a svake godine doživi panični poremećaj. Otprilike 44,8% tih osoba doživljava slučajeve paničnog poremećaja koji su klasificirani kao "teški".
Simptomi
Prema Američkom udruženju za anksioznost i depresiju, gotovo šest milijuna odraslih Amerikanaca doživljava simptome paničnog poremećaja tijekom bilo koje godine. Iako panični poremećaj može nastupiti u bilo kojem trenutku života, simptomi najčešće počinju u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi i utječu na dvostruko više žena nego muškaraca.
Mnogi ljudi koji žive s paničnim poremećajem opisuju osjećaj kao da imaju srčani udar ili su na rubu smrti, te doživljavaju neke ili sve od sljedećih simptoma:
- Bol u prsima
- Vrtoglavica
- Osjećaj krajnjeg terora koji se javlja iznenada bez upozorenja
- Utrnulost ruku i stopala
- Kucanje srca
- Ubrzano disanje
- Znojenje
- Drhtanje
- Slabost
Panični poremećaj može dovesti do ozbiljnih poremećaja u svakodnevnom funkcioniranju i otežati suočavanje s normalnim svakodnevnim situacijama koje mogu potaknuti osjećaj jake panike i tjeskobe.
Dijagnoza
Da bi joj se dijagnosticirao poremećaj panike, osoba mora doživjeti ponavljajuće i često neočekivane napade panike, prema DSM-5. Uz to, barem jedan napad treba pratiti mjesec dana ili više od osobe koja se boji da će imati više napada.
Vaš će zdravstveni radnik također morati isključiti druge potencijalne uzroke vaših simptoma, uključujući:
- Izravni fiziološki učinci tvari (poput upotrebe droga ili lijekova) ili općeg zdravstvenog stanja
- Drugi mentalni poremećaj, uključujući socijalnu fobiju ili drugu specifičnu fobiju, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ili poremećaj tjeskobnog razdvajanja
Izbjegavanje i panični poremećaj
Budući da panični poremećaj često dovodi do toga da osoba izbjegava određene situacije ili predmete, to također može dovesti do razvoja fobija. Na primjer, osoba koja živi s paničnim poremećajem može prestati napuštati dom kako bi spriječila napad ili gubitak kontrole u javnosti.
S vremenom bi ta osoba mogla razviti agorafobiju, izražen strah od boravka u raznim situacijama izvan kuće u kojima bi bijeg mogao biti težak ili pomoć možda neće biti dostupna ako se pojave iscrpljujući simptomi.
Iako su prethodne verzije DSM-a panični poremećaj kategorizirali kao da se javlja sa ili bez agorafobije, u najnovijem izdanju dijagnostičkog priručnika navedena su dva različita i zasebna poremećaja.
Uzroci
Iako točni uzroci paničnog poremećaja nisu jasno razumljivi, mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje vjeruju da kombinacija okolišnih, bioloških i psiholoških čimbenika igra ulogu:
- Dob: Panični poremećaj obično se razvija u dobi od 18 do 35 godina.
- Spol: Prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, žene imaju više nego dvostruko veći rizik od paničnog poremećaja od muškaraca.
- Genetika: Ako imate bliskog biološkog člana obitelji s paničnim poremećajem, mnogo je veća vjerojatnost da ćete razviti to stanje. Iako do polovice ili više ljudi s paničnim poremećajem nemaju blisku rodbinu s tim stanjem.
- Trauma: Doživljavanje traumatičnog događaja, poput žrtve fizičkog ili seksualnog zlostavljanja, također može povećati rizik od paničnog poremećaja.
- Životni prijelazi: Prolazak kroz životnu tranziciju ili težak životni događaj, uključujući smrt voljene osobe, razvod, brak, rađanje djeteta ili gubitak posla, također može povećati rizik.
Vrste napada panike
Dvije su glavne vrste napada panike: neočekivani i očekivani. Ljudi s paničnim poremećajem najčešće doživljavaju neočekivane napade panike, ali neki imaju obje vrste.
- Neočekivani napadi panike nastaju iznenada bez ikakvih vanjskih ili unutarnjih znakova. Drugim riječima, čini se da se događaju "iz vedra neba" kad se osjećate opušteno.
- Očekivani napadi panike nastaju kada je netko izložen situaciji zbog koje nosi strah. Primjerice, napadaj panike tijekom polijetanja u avionu.
Liječenje
Panični poremećaj, poput ostalih anksioznih poremećaja, često se liječi psihoterapijom, lijekovima (antidepresivi ili lijekovi protiv anksioznosti) ili njihovom kombinacijom.
Psihoterapija
Psihoterapija za panični poremećaj može uključivati nekoliko različitih pristupa, uključujući:
- Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) može pomoći ljudima s paničnim poremećajem da nauče nove načine razmišljanja i reagiranja na situacije koje izazivaju tjeskobu. Kao dio CBT procesa, terapeuti pomažu klijentima da prepoznaju i ospore negativne ili nekorisne obrasce razmišljanja i zamijene te misli realističnijim i korisnijim načinima razmišljanja.
- Terapija izlaganjem uključuje postupno izlaganje ljudi s paničnim poremećajem predmetu i situacijama koje pokreću reakciju straha tijekom podučavanja i vježbanja novih strategija opuštanja.
- Psihodinamska psihoterapija usmjerena na paniku (PFPP) ima za cilj razotkriti temeljne sukobe i iskustva koja su mogla utjecati na razvoj panike i tjeskobe kod osobe.
Lijekovi
Lijekovi za panični poremećaj spadaju u jednu od dvije kategorije: antidepresivi i lijekovi protiv anksioznosti.
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) najčešće su propisana klasa antidepresiva koja se koristi za panični poremećaj, uključujući:
- Paxil (paroksetin)
- Prozac (fluoksetin)
- Celexa (citalopram)
- Zoloft (sertralin)
Benzodiazepini su uobičajena klasa lijekova protiv anksioznosti koji mogu pomoći u akutnom smanjenju težine napadaja panike, uključujući:
- Ativan (lorazepam)
- Klonopin (klonazepam)
- Valium (diazepam)
- Xanax (alprazolam)
Snalaženje
Pored lijekova i psihoterapije, utvrđeno je da postoje i neke životne navike koje pomažu ljudima da se lakše nose sa simptomima paničnog poremećaja.
Krenite
Redovito vježbanje ne samo da može pomoći u smanjenju stresa, tjeskobe i zategnutosti u cijelom tijelu, već je utvrđeno da smanjuje i učestalost napadaja panike.
Dajte prioritet spavanju
Poremećaji spavanja i panični poremećaj mogu biti začarani krug. Osobe s paničnim poremećajem često imaju problema sa spavanjem i rezultirajući nedostatak sna može rezultirati većim simptomima paničnog poremećaja.
Osim što se potrudite da dobro prakticirate higijenu spavanja, važno je obavijestiti svog liječnika ako smatrate da ste razvili poremećaj spavanja i / ili imate češće napade panike.
Pazite na prehranu
Iako ne postoji čarobna dijeta za liječenje vašeg paničnog poremećaja, postoje određene namirnice i tvari koje bi mogle povećati vašu anksioznost ili izazvati napad panike, uključujući:
- Alkohol
- Kofein
- Mononatrijev glutamat (MSG)
- Rafinirani šećer
Vodite dnevnik
Osim praćenja vaših okidača, dnevnik paničnog napada može se koristiti za bilježenje vaših simptoma (fizičkih i emocionalnih), kao i svih strategija suočavanja koje su vam pomogle da se nosite s tim simptomima.
Vježbajte opuštanje
Tehnike opuštanja mogu vam pomoći usporiti misli, ublažiti stres i tjeskobu te se suprotstaviti mnogim kognitivnim i fizičkim simptomima paničnog poremećaja. Evo nekoliko tehnika opuštanja koje možete isprobati sami ili uz pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje:
- Duboko disanje
- Meditacija pažljivosti
- Progresivno opuštanje mišića
- Vizualizacija
- Joga
Tražiti pomoć
Mnogim ljudima stigma povezana s paničnim poremećajem može spriječiti traženje podrške i liječenja. Međutim, postavljanje odgovarajuće dijagnoze i liječenja te solidan sustav podrške prijatelja i obitelji mogu vam pomoći da upravljate svojim simptomima i osjećate se najbolje.
Ako vaša voljena osoba ima panični poremećaj, potrudite se da joj i dalje budete podrška i potaknite je da potraži liječenje, bilo psihoterapiju, lijekove, samopomoć ili kombinaciju ovih mogućnosti.
Ako se vi ili voljena osoba borite s paničnim poremećajem, obratite se Nacionalnoj liniji za pomoć (SAMHSA) Uprave za zlouporabu opojnih sredstava i mentalno zdravlje na 1-800-662-4357 za informacije o ustanovama za podršku i liječenje u vašem području.
Dodatne resurse za mentalno zdravlje potražite u našoj nacionalnoj bazi podataka linija za pomoć.
