Biti crnac u Americi psihološka je trauma s dokazanim fizičkim, emocionalnim i bihevioralnim posljedicama.
Negativni učinci organiziranog socijalnog sustava koji je rasizam vode do mentalne slike koja ima mnogo zajedničkog s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
Pandemija COVID-19 istaknula je rasnu nejednakost
COVID-19 test je stresa za američki zdravstveni sustav i socijalni okvir i utvrđeno je da nedostaju. Manjine i siromašni koji su već živjeli na vanjskim rubovima onoga što Amerika tvrdi da su gurnuti preko tog ruba financijskim i zdravstvenim posljedicama pandemije.
To je nadahnulo kritički i zakašnjeli javni diskurs o odnosu rase i zdravlja.
Razgovor o ovom važnom pitanju skupa je ekonomija i zajedno se utrkujte, vjerojatno zbog prevelike zastupljenosti manjina među siromašnima. Međutim, zdravstvena pitanja koja se nakupljaju u marginaliziranim zajednicama poput crnaca i autohtonih naroda nisu samo ekonomskog podrijetla.
Da, istina je da veći prihod obično znači veći pristup medicinskoj skrbi i obično predviđa duži životni vijek i bolji zdravstveni status. Međutim, u studijama su rasne zdravstvene razlike još uvijek očite čak i nakon prilagodbe za dohodak i obrazovanje.
Postoji preko 30 godina istraživanja koja pokazuju da je rasizam, sam po sebi, neovisno o drugim čimbenicima, štetan za nečiju fizičku i psihološku dobrobit.
Može li se mjeriti rasizam?
Zdravstveni biljezi, kao što su krvni tlak i razina kortizola, korišteni su za mjerenje biološkog i psihološkog učinka biti crnac u kulturi svjesnoj rase.
Promjene za koje se čini da su uzrokovane izloženošću rasizmu iste su promjene koje se vide kod nekoga tko je bio izložen kroničnom emocionalnom stresu, poput majke koja se brine o kronično bolesnom djetetu.
Učinci rasizma pridonose lošem tjelesnom zdravlju
Obrazac koji se pojavljuje u skladu je s vremenskom teorijom rase koja opisuje kako izloženost rasizmu uzrokuje stvarnu istrošenost tijela.
Do trenutka kad Crnoamerikanac navrši 45 godina, njihovo tijelo može pokazivati znakove istrošenosti ekvivalentno njihovom bijelom kolegi starom 60 godina.
To se smatra izravnim rezultatom psiholoških učinaka pripadnosti marginaliziranoj skupini.
Rasizam i PTSP
Život s rasizmom kronični je stresor koji je biološki opterećujući i dovodi do nekih emocionalnih promjena i promjena ponašanja u skladu s PTSP-om.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), PTSP je posljedica izloženosti traumi ili osjećaja prijetnje napadom. To također može biti nesretan proizvod svjedočenja nasilja, posebno ako se to događa nekome s kim se osjećate povezani.
Ponavljano izlaganje videozapisima poput onoga s incidentom Georgea Floyda bio bi primjer svjedočenja nasilja.
PTSP je ranije bio povezan s katastrofalnim okolnostima poput ratnog borca ili žrtve seksualnog napada. Međutim, PTSP se sve više prepoznaje kao potencijalna posljedica drugih bolnih životnih događaja poput razvoda ili života s financijskom nesigurnošću.
Zajednica mentalnog zdravlja prihvaća sveobuhvatniju ideju onoga što definira traumu na temelju toga kako ona djeluje na osobu, a ne unaprijed stvorenu ideju o tome koliko je velik incident bio incident.
Preklapanje tjelesnih simptoma rasizma i PTSP-a
Psihološki simptomi za koje se zna da proizlaze iz izloženosti rasizmu koji se preklapaju s PTSP-om uključuju depresiju, tjeskobu i negativna uvjerenja o svijetu i sebi. Preklapanje učinaka može obuhvaćati i druge pokazatelje emocionalne uznemirenosti kao što su smanjeno zadovoljstvo životom, poremećaji spavanja i samoubilačke misli.
Diskriminacija također može dovesti do socijalnog povlačenja, poteškoća s koncentracijom, kao i bijesa i razdražljivosti koji su također potencijalni simptomi PTSP-a.
Sada postoji mnoštvo dokaza koji pokazuju da izloženost rasizmu umanjuje psihološku dobrobit pojedinca i na kraju postaje toksična na staničnoj razini.
Ako ste Crnac, vaša Crnina je neizbježna i dio je vašeg svakodnevnog života. Život s tim emocionalnim teretom očituje se kao trošenje i prerano starenje tijela.
Naravno, ovi podaci ne mogu u potpunosti prenijeti doživljeno iskustvo bivanja predmetom diskriminacije. Ona samo potvrđuje i priznaje ta iskustva i negativne učinke rasizma kako se neka mogu mjeriti.
Trauma življenja u stalnom strahu
Događaji 2020. godine zbog kojih je utrka postala presudno pitanje i stvorili su prostor za Crnoamerikance, posebno muškarce, da se jave s opisima kako je živjeti s neumoljivim strahom da postanu žrtve policijske brutalnosti.
Opisuju kakav je osjećaj živjeti bez luksuzne pretpostavke da će sigurno stići kući. Oni detaljno opisuju nebrojene prijetnje, uvrede i riječ o iscrpljenosti je neizbježna.
Također dijele činjenicu da nevinost svoje djece moraju razbiti uznemirujućom stvarnošću radi njihove sigurnosti.
Stalna, prijeteća, nezaobilazna prijetnja poput ove zadovoljila bi kriterije za ubrzavanje PTSP-a i njegovih učinaka. Ti učinci uključuju hiper-budnost svoje okoline i oslabljenu sposobnost stvaranja zdravih, značajnih veza s drugima.
Učinci internaliziranog rasizma
Posebno iscrpljujuće je internalizacija rasizma od strane samih Crnaca. Crnci su potrošači istih medija koje konzumiraju i manjine. Medijski sadržaj može biti prepun negativnih slika koje održavaju stereotip o inferiornosti Crnaca.
To postavlja temelje za nesvjesno prihvaćanje kao istine ideje manjina kao neinteligentnih ili sklonih nasilju.
To može nagristi percepciju crnaca o sebi. Mogao bi pridonijeti razvoju srama, krivnje, narušenog samopoštovanja i simptoma depresije.
Rasizam i djeca
Djeca mogu biti posebno podložna osjećajima srama i krivnje povezana s njihovom rasom s obzirom na to da se njihov osjećaj sebe još uvijek razvija.
Ako ste Crnac i odrasli ste prije 1990-ih, možda ste gledali filmove ili čitali priče (npr. Pepeljuga, Snjeguljica, Batman itd.). u kojem su herojski (tj. dobri) likovi bili svi Bijeli.
Ovo je uzdizanje same bjeline, drugim riječima, ove slike mogu položiti sjeme predrasuda u dijete bilo koje rase. Prihvaćanje ideja koje su temelj rasizma kod crnaca je samostigma, koja je povezana s ugroženom sposobnošću da djeluje u svom najboljem interesu. To se može predstaviti kao autodestruktivno ponašanje poput problematične upotrebe alkohola i loših prehrambenih izbora.
Riječ iz vrlo dobrog
Sjajno je što postoje konkretni, opipljivi dokazi o rasizmu koji se pojavljuju u brojkama poput povišenog prosječnog krvnog tlaka ili životnog vijeka koji postaju dijelom razgovora o rasi u Americi.
Razgovor o rasi i zdravlju nije potpun bez uključivanja spomena o rasizmu i zdravlju. Nastavak provođenja mjerljivih istraživanja i vođenje otvorenih razgovora presudni su za napredak i kretanje naprijed.
Učinci supremacije bijelih i ksenofobije na azijske zajednice