Ključni za poneti
- Učinak pandemije na skloništa za beskućnike naglasio je vezu između stanovanja i javnog zdravstva.
- Nastojeći suzbiti širenje COVID-19, mnogi su gradovi privremeno smjestili ljude koji su prvi put ikad doživjeli beskućništvo u hotelima. Stručnjaci se nadaju da će to signalizirati značajan pomak u načinu na koji gradovi pomažu u pružanju podrške onima koji su nesretni.
Prije pandemije COVID-19, u Sjedinjenim Državama bila je još jedna epidemija: u siječnju 2019. oko 567 715 ljudi doživjelo je beskućništvo.
Stručnjaci vjeruju da je taj broj porastao tijekom pandemije, dijelom i zbog toga što je u ožujku i travnju otpušteno ili odneseno 22,2 milijuna ljudi, premda još nema službenih podataka o utjecaju pandemije na beskućništvo ili ljude koji je proživljavaju.
"Pandemija doista pokazuje važnost stanovanja za zdravlje i da doista ne možete imati zdravo društvo kad imate pola milijuna ili više ljudi koji su beskućnici", kaže dr. Kelly Doran, dr. Med., Liječnik za hitne slučajeve i pomoćnik profesor na Medicinskom fakultetu u New Yorku.
Utjecaj pandemije na skloništa
U velikim gradovima COVID-19 se brzo širio skloništima za beskućnike. U New Yorku je više od 57.000 ljudi doživjelo beskućništvo u kolovozu 2020. Doran, koja radi u hitnoj službi u New Yorku, kaže da se borila da pronađe sigurna mjesta za odlazak svojih pacijenata koji imaju beskućništvo nakon što su otpušteni.
"Ranije u pandemiji … netko bi ušao s kašljem, a vi ih niste htjeli vratiti natrag u sklonište jer bi to potencijalno moglo izložiti puno ljudi", kaže ona. "Tada se podzemna željeznica ugasila, što je dodalo samo još jedan sloj izazova, jer mnogi ljudi koji su beskućnici spavaju u podzemnoj željeznici jer smatraju da je to za njih najsigurnija opcija."
Kelly Doran, dr. Med
"Ranije u pandemiji … netko bi ušao s kašljem, a vi ga niste htjeli poslati natrag u sklonište jer bi to potencijalno moglo otkriti mnogo ljudi."
- Kelly Doran, dr. MedOd 31. svibnja, Ministarstvo za beskućnike (DHS) u New Yorku izvijestilo je da je 926 potvrdilo pozitivne slučajeve COVID-19 na oko 179 mjesta skloništa, prema analizi Koalicije za beskućnike. "Do tog je datuma DHS prijavio 86 smrtnih slučajeva beskućnika zbog COVID-19", napisala je Koalicija. "Samo u mjesecu travnju od COVID-19 umrlo je 58 beskućnika, velika većina (54) među beskućnicima koji žive u skloništima."
Jedna anonimna osoba koja se suočava s beskućništvom i tweetuje o tome kako živi sa svog Twitter računa Beskućnici iz New Yorka kaže da su, kad se grad ugasio u ožujku 2020. godine, beskućnici morali napuštati svoja skloništa svaki dan.
To je izazvalo "strašan stres i tjeskobu", kaže u poruci putem Twittera. "Nakon negodovanja javnosti, DHS je stanovnicima njihovih skloništa omogućio boravak u studentskim domovima, osim 3 sata dnevno za čišćenje; ubrzo je odustao i od ta 3 sata", kaže on. Dva tjedna u ožujku kaže da je također nedostajalo hrane u pučkim kuhinjama i skloništima.
Odgovarajući na pitanje o tome kako se nosi sa situacijom u New Yorku, kaže, "Kako se osjećam određeno je mojom situacijom. Ono što radim u vezi s tim je pokušati je poboljšati. Nemam puno uspjeha , ali ja živim u zatvorenom, za razliku od drugih. "
Uloga sistemskog rasizma
Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, Afroamerikanci, Indijanci i Amerikanci, Latinoamerikanci i Latinoamerikanci vjerojatnije će umrijeti od COVID-19 nego bijelci. Oni također nesrazmjerno doživljavaju beskućništvo zbog raznih razlozi.
"Čitava povijest stambenog odvajanja i diskriminacije Afroamerikanaca u ovoj zemlji doista je ono što je dovelo do toga da Afroamerikanci čine 13% opće populacije i preko 40% onih koji u bilo kojem trenutku doživljavaju beskućništvo", kaže Bobby Watts, MPH , izvršna direktorica Nacionalne zdravstvene zaštite za beskućnike.
Banke su diskriminirajuće prakse kreditiranja spriječile Crnce da posjeduju domove istim stopama kao i bijelci, kaže Watts, a te razlike u vlasništvu kuća doprinijele su rasnom raskoraku u bogatstvu i utjecale na obrazovanje.
Bobby Watts, MPH
"Čitava povijest stambenog odvajanja i diskriminacije Afroamerikanaca u ovoj zemlji zapravo je ono što je dovelo do toga da Afroamerikanci čine 13% opće populacije i više od 40% onih koji u bilo kojem trenutku doživljavaju beskućništvo."
- Bobby Watts, MPHMnogo je vjerojatnije da će ljudi u boji raditi na poljima koja se tijekom pandemije smatraju visokim rizikom, poput ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti te javnog obrazovanja. "Vjerojatnije je da će biti izloženi, vjerojatnije će živjeti u gušćim stanovima i gušćim četvrtima, vjerojatnije će se voziti javnim prijevozom i neće ići na posao u privatnom automobilu", kaže Watts.
Svi ti čimbenici i stambeno-segregacija, koji imaju manje pristupa kvalitetnom obrazovanju, rade na poslovima s nižim plaćama, a veća je vjerojatnost da će imati interakciju s policijom zbog rasizma - povećavaju rizik od beskućništva. "Sve to dovodi do lošeg zdravlja, prekomjerne zastupljenosti Afroamerikanaca i Indijanaca među onima koji doživljavaju beskućništvo i zdravstvenih ishoda, posebno što se odnosi na COVID", kaže Watts.
Što se bavi stambenim moratorijima?
Direktor Centra za kontrolu i prevenciju bolesti dr. Robert Redfield potpisao je deklaraciju kojom nalaže obustavu deložacije ako si stanar ne može priuštiti plaćanje stanarine zbog financijskih poteškoća uzrokovanih pandemijom. Izjava je na snazi do 31. prosinca 2020.
No, taj se datum brzo približava, napominju stručnjaci, a Kongres još nije potpisao dodatni paket pomoći, s milijunima Amerikanaca koji još uvijek nemaju posla. Moratorij zapravo nema "zube", kaže dr. Nicholas Barr, docent za socijalni rad na Sveučilištu Nevada u Las Vegasu.
"Da biste bili zaštićeni saveznim moratorijom na deložaciju, morate pokazati da ste deložirani zbog nemogućnosti plaćanja stanarine zbog COVID-a, a to je opterećujuće", kaže on.
Ljudi kojima je najugroženija deložacija su ljudi u boji koji rade poslove s niskim plaćama, LGBTQ + ljudi - posebno transrodne osobe kojima je vjerojatnije da žive u siromaštvu - ljudi s lošim mentalnim zdravljem i oni koji imaju problema sa zlouporabom supstanci. Ti ljudi vjerojatno nemaju pristup velikoj podršci, kaže Barr. "Nije mi jasno kako će se odgurnuti protiv odlučnog stanodavca koji ih želi izvući", kaže.
U nekim državama organizacije za pravnu pomoć i neprofitne organizacije uspostavile su linije za pomoć ljudima koji se suočavaju s deložacijom.
Potreba za dugoročnim rješenjima
Institut Aspen procijenio je da je najmanje 30 milijuna ljudi bilo u opasnosti od deložacije krajem rujna.Barr kaže da savezna vlada treba pomoći u ublažavanju duga za najam koji se ljudi nakupljaju dok su bez posla, a istovremeno brine i o posjednici.
"Ono što ne želite učiniti je ogroman novi priljev ljudi u već stresne servisne sustave u kojima je sada teže susresti se licem u lice zbog tereta pandemije", kaže Barr.
U New Yorku Doran kaže da je grad smislio privremeno rješenje: u njemu su smješteni ljudi koji u hotelima prolaze beskućništvo. Postoje izolacijski hoteli za one koji su imali pozitivne testove na COVID ili imaju simptome, a zatim se de-denzificiraju hoteli kako bi se spriječilo da negativni ljudi zaraze i šire virus, kaže ona. Gradovi u Kaliforniji, Connecticutu, Sjevernoj Karolini i Minnesoti također su privremeno smjestili ljude u hotele.
Doran kaže da bi voljela da se ti napori pretvore u poticaj za trajno stanovanje, a u nekim područjima jesu. Na području zaljeva, guverner Kalifornije Gavin Newsom podijelio je potpore kako bi pomogao gradovima da kupe hotele i stambene zgrade i pretvore ih u dugoročno stanovanje za ljude koji imaju beskućništvo.
"Nadam se da postoje prioriteti koji se kreću prema naprijed kako bi se stambeno pitanje prepoznalo kao nužnost, kako za javno zdravstvo, tako i očito i kao ljudsko pravo", kaže Doran.
Dr. Nicholas Barr
"Način na koji držite ljude u kući je izgradnjom pristupačnog stana i plaćanjem dovoljno novca da si to mogu priuštiti."
- dr. Nicholas BarrŠto se tiče dugoročnih rješenja za beskućništvo, Watts kaže da bi univerzalna zdravstvena zaštita pomogla u rješavanju učinaka rasizma. Proširenje mogućnosti pristupačnog stanovanja i pristup pristupačnom stanovanju također bi pomogli, a Barr kaže da bi saveznu minimalnu plaću trebalo povećati na 15 dolara sa svojih trenutnih 7,25 dolara. "Način na koji držite ljude u kući je izgradnjom pristupačnog stana i plaćanjem dovoljno novca da si to mogu priuštiti", kaže.
Iako je pandemija naglasila opasnosti za javno zdravlje s kojima se suočavaju beskućnici, Watts kaže da je postojala jedna svijetla točka: "Po prvi puta, mnogi su gradovi bili zabrinuti za zdravlje svojih susjeda bez domova", rekao je. "Stvorili smo snažnu vezu u praksi između stanovanja i zdravstvene zaštite na načine na koje to prije nismo radili." Sada se moramo nadovezati na te veze, kaže on, kako bismo spriječili sljedeću pandemiju.
Podaci u ovom članku važeći su od navedenog datuma, što znači da će noviji podaci biti dostupni kada ih pročitate. Za najnovija ažuriranja o COVID-19, posjetite našu stranicu vijesti o koronavirusu.
Što ovo znači za vas
Ako riskirate deložaciju zbog financijskog stresa uzrokovanog pandemijom, kontaktirajte lokalnu pravnu organizaciju u vašoj državi poput ACLU-a za pomoć u pokrivanju saveznim moratorijom na deložaciju. U nekim državama vlada također ima programe koji pomažu ljudima da plaćaju stanarinu tijekom pandemije.