Što uzrokuje emocije? Koji čimbenici kontroliraju kako se osjećaji doživljavaju? Kojoj svrsi služe emocije? Takva su pitanja fascinirala psihologe stotinama godina i pojavile su se brojne teorije koje objašnjavaju kako i zašto imamo osjećaje. Jedna od ranih teorija koju su istraživači predložili bila je poznata kao James-Langeova teorija osjećaja.
Neovisno predloženi od psihologa Williama Jamesa i fiziologa Carla Langea, James-Langeova teorija osjećaja sugerira da se emocije javljaju kao rezultat fizioloških reakcija na događaje. Drugim riječima, ova teorija predlaže da ljudi imaju fiziološki odgovor na podražaje iz okoline i da njihova interpretacija tog fizičkog odgovora rezultira emocionalnim iskustvom.
Kako djeluje James-Langeova teorija?
Prema ovoj teoriji, svjedočenje vanjskog podražaja dovodi do fiziološkog odgovora. Vaša emocionalna reakcija ovisi o tome kako tumačite te fizičke reakcije.
Primjer
Pretpostavimo da hodate šumom i vidite grizlija. Počinjete drhtati, a srce vam počinje ubrzati. James-Langeova teorija predlaže da ćete protumačiti svoje fizičke reakcije i zaključiti da ste prestrašeni ("Drhtim. Stoga se bojim.")
William James objasnio je, "Moja je teza, upravo suprotno, da tjelesne promjene izravno prate PREDSTAVLJANJE uzbudljive činjenice i da je naš osjećaj istih promjena kad se dogode JEST emocija."
Za drugi primjer, zamislite da hodate mračnom parkirnom garažom prema svom automobilu. Primijetite tamnu figuru koja se vuče za vama i vaše srce počinje ubrzati. Prema James-Langeovoj teoriji, svoje fizičke reakcije na podražaj tada tumačite kao strah. Stoga se osjećate prestrašeno i jurite do svog automobila što je brže moguće.
I James i Lange vjerovali su da će, iako je moguće zamisliti kako proživljavate emocije poput straha ili bijesa, vaša zamišljena verzija osjećaja biti ravni faksimil stvarnog osjećaja.
Zašto? Budući da su smatrali da bez stvarnog fiziološkog odgovora za koji su vjerovali da pojačava emocije, bilo bi nemoguće iskusiti ih na zahtjev. Drugim riječima, fizička reakcija mora biti prisutna da bi se zapravo iskusile stvarne emocije.
Utjecaj James-Langeove teorije
Prije James-Langeove teorije, standardno je mišljenje bilo da su ljudi prva reakcija na percepciju bile kognitivne. Tada su se fizički odgovori pojavili kao reakcija na tu misao. James-Langeov pristup sugerirao je da se ti fiziološki odgovori javljaju prvi i da oni igraju glavnu ulogu u iskustvu osjećaja.
Iako se može činiti kao mala razlika u slijedu događaja, teorija je imala važan utjecaj na psihologiju i razumijevanje osjećaja. Iako utjecajni, međutim, nisu se svi složili da su tjelesni odgovori ono što je dovelo do emocija.
Njemački psiholog Wilhelm Wundt bio je jedan od prvih koji je kritizirao teoriju. Umjesto toga, sugerirao je da su emocije iskonski, čvrsto povezani senzorni odgovor. Nedugo zatim drugi su istraživači osporili ovo stajalište i predložili vlastite teorije kako bi objasnili emocionalno iskustvo.
Cannon-Bardova teorija osjećaja, koju su 1920-ih predlagali Walter Cannon i Philip Bard, izravno je osporavala James-Langeovu teoriju. Cannon i Bardova teorija umjesto toga sugeriraju da su naše fiziološke reakcije, poput plača i drhtanja, uzrokovane našim osjećajima.
Iako moderni istraživači uglavnom odbacuju James-Langeovu teoriju, postoje neki slučajevi u kojima fiziološki odgovori dovode do doživljavanja emocija. Razvoj paničnog poremećaja i specifične fobije dva su primjera.
Na primjer, osoba može doživjeti fiziološku reakciju kao što je javno oboljenje, što onda dovodi do emocionalnog odgovora poput osjećaja tjeskobe. Ako se stvori veza između situacije i emocionalnog stanja, pojedinac bi mogao početi izbjegavati sve što bi tada moglo pokrenuti tu određenu emociju.
Kritike James-Langeove teorije
Jedna od glavnih kritika teorije bila je da ni James ni Lange nisu svoje ideje temeljili na nečemu što je u daljini podsjećalo na kontrolirane eksperimente, već je teorija uglavnom bila rezultat introspekcije i korelacijskog istraživanja.
I James i Lange su iznijeli neka klinička otkrića koja podupiru njihovu teoriju. Na primjer, Lange je citirao zapažanja jednog liječnika da se protok krvi u lubanji povećao kad je pacijent bio ljut, što je protumačio kao potporu njegovoj ideji da je fizički odgovor na podražaj doveo do iskustva te emocije.
Kasnije je djelo neuroznanstvenika i eksperimentalnih fiziologa koji su demonstrirali daljnje nedostatke James-Langeovom teorijom osjećaja. Primjerice, istraživači su otkrili da su i životinje i ljudi koji su doživjeli velike osjetne gubitke još uvijek sposobni iskusiti emocije.
Prema Jamesu i Langeu, fiziološki bi odgovori trebali biti neophodni da bi se istinski iskusili osjećaji, međutim, istraživači su otkrili da su čak i oni s paralizom mišića i nedostatkom osjećaja još uvijek mogli osjećati emocije poput radosti, straha i bijesa.
Sljedeće pitanje s teorijom je da kada se testira primjenom električne stimulacije, primjena stimulacije na isto mjesto ne dovodi svaki put do istih osjećaja. Osoba može imati potpuno isti fiziološki odgovor na podražaj, a pritom iskusiti potpuno različite osjećaje.
Čimbenici poput postojećeg mentalnog stanja pojedinca, znakova u okolini i reakcija drugih ljudi mogu igrati ulogu u rezultirajućem emocionalnom odgovoru.
Podrška James-Langeovoj teoriji
Iako se čini kao da James-Langeova teorija ne bi trebala biti ništa više od nečega što biste mogli proučavati zbog njezinog povijesnog značaja, ona i danas zadržava svoju važnost jer istraživači i dalje pronalaze dokaze koji podupiru barem neke dijelove Jamesovih i Langeovih izvornih ideja.
Uvođenje nove tehnologije omogućilo je psihologiji da bolje razumije kako mozak i tijelo reagiraju tijekom emocionalne reakcije.
Jedno klasično istraživanje objavljeno 1990. pružilo je određenu potporu James-Langeovoj teoriji, utvrdivši da kada su ljudi tražili izraze lica zbog različitih osjećaja, oni također pokazuju male razlike u svojim psihološkim reakcijama poput pulsa i temperature kože.
Neki drugi dokazi koji idu u prilog teoriji uključuju studije skeniranja mozga koje su otkrile da osnovne emocije izazivaju različite obrasce aktivnosti u neuronskim mrežama u mozgu.
Studije također sugeriraju da percepcija unutarnjih fizičkih stanja igra ulogu u tome kako ljudi doživljavaju emocije. Na primjer, jedno je istraživanje pokazalo da su sudionici koji su bili osjetljiviji na fizičke signale svog tijela također iskusili više negativnih emocija poput anksioznosti.
Riječ iz vrlo dobrog
Emocije čine tako velik dio našeg života pa ne čudi što su istraživači toliko napora posvetili razumijevanju kako i zašto iza naših emocionalnih odgovora. James-Langeova teorija osjećaja predstavlja samo jednu od najranijih teorija.
Iako su teorije tijekom godina kritizirane i znatno mijenjane, Jamesove i Langeove ideje i danas utječu. Teorija je s vremenom modificirana, a uvedene su i konkurentske teorije osjećaja poput Cannon-Bardove teorije osjećaja i Schacterove dvofaktorske teorije osjećaja.
Danas bi mnogi istraživači umjesto toga sugerirali da umjesto da su naše emocije rezultat fizičkih reakcija kako su sugerirali James i Lange, naša emocionalna iskustva mijenjaju se objema fiziološkim reakcijama zajedno s drugim informacijama.
