Tripofobija je odbojnost ili strah od nakupina malih rupa, kvrga ili uzoraka. Kad ljudi vide ovu vrstu klastera, imaju simptome gađenja ili straha. Primjeri predmeta koji bi mogli potaknuti reakciju straha uključuju sjemenke sjemena ili izbliza slika nečijih pora.
Postoje neke rasprave među istraživačima da li je tripofobija istinski uvjet. Rani izvještaji o tripofobiji prvi su put opisani na internetskom forumu 2005. godine, ali nije prepoznata kao zasebna dijagnoza u petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja.
Iako nije navedena u DSM-5, tripofobija bi spadala u široku klasifikaciju specifičnih fobija sve dok su simptomi trajni, pretjerani i dovode do značajnog oštećenja ili nevolje.
Što je tripofobija?
Tripofobija se često opisuje kao "strah od rupa", ali važno je napomenuti da se može odnositi i na kvrge ili druge obrasce koji su usko grupirani. Kad ljudi vide okidačke predmete, osjećaju simptome poput jakog straha, mučnine, svrbeža, znojenja, podrhtavanja, pa čak i napadaja panike.
Strah je jedan od čestih simptoma, ali gađenje se često opisuje kao neodoljiva emocija koju ljudi osjećaju s ovom fobijom. Tripofobija je također vrlo vizualna. Gledanje slika na mreži ili u tisku dovoljno je da izazove osjećaj odbojnosti ili tjeskobe.
Jedan prikaz slučaja ilustrira kako se tripofobija često predstavlja: Pacijentica, 12-godišnja djevojčica, osjećala je nelagodu kad je naišla na površine i predmete prekrivene rupama ili točkama. Kad su je zamolili da nacrta sliku svog straha, ispunila je papir ponavljajućim uzorkom skupljenih, okruglih točkica.
Koliko je česta tripofobija?
Iako je prevalencija nepoznata, neka istraživanja pokazuju da je tripofobija možda prilično česta. Jedna studija iz 2013. objavljena u časopisu Psihološka znanost utvrdio je da je 16% sudionika doživjelo osjećaj gađenja ili nelagode gledajući sliku mahune sjemenki lotosa.
Uobičajeni okidači
Istraživanje tripofobije i dalje je relativno rijetko, ali neki od uočenih objekata okidača uključuju:
- Oblog mjehurića
- Mjehurići
- Kondenzacija
- Koraljni
- Sjemenke voća
- Rupe u bolesnom ili propadajućem mesu
- Rupe ili kvrge na mesu
- Saće
- Oči insekata
- Mahune sjemenki lotosa
- Nar
- Morske spužve
- Jagode
Uzorci koje stvara čovjek, kao i životinje koje imaju točkaste ili uzorkane kapute, također mogu izazvati fobičnu reakciju.
Simptomi tripofobije
Simptomi ovog stanja slični su simptomima drugih specifičnih fobija. Nakon što vide nakupine malih rupa ili kvrga, bilo osobno ili na slici, ljudi često dožive:
- Emocionalna nevolja
- Strah i tjeskoba
- Osjećaj odbojnosti
- Guska
- Svrbež
- Mučnina
- Napadi panike
- Ubrzano disanje
- Trese se
- Znojenje
- Povraćanje
Tripofobija može dovesti do simptoma povezanih sa strahom, gađenjem ili oboje, premda istraživanja sugeriraju da ljudi izvješćuju da osjećaju veće gađenje, a ne strah.
Osim što će iskusiti simptome poput straha i gađenja, ljudi s tripofobijom često će doživjeti i promjene u ponašanju. Izbjegavanje okidačkih objekata je uobičajeno. Na primjer, osoba može izbjegavati jesti određenu hranu (poput jagoda ili gazirane čokolade) ili izbjegavati odlazak na određena mjesta (kao što je soba s pozadinom s točkama).
Uzroci
Istraživanje tripofobije još je uvijek ograničeno, ali postoje neke teorije o tome zašto se to događa.
Evolucijski uzroci
Prema jednoj od najpopularnijih teorija, tripofobija je evolucijski odgovor na stvari povezane s bolestima ili opasnostima. Na primjer, bolesnu kožu, parazite i druga zarazna stanja mogu karakterizirati takve rupe ili kvrge.
Ova teorija sugerira da ova fobija ima evolucijsku osnovu. Također je u skladu s tendencijom da oni koji imaju tripofobiju dožive veće gađenje od straha kad vide objekt okidača.
Udruge s opasnim životinjama
Druga teorija sugerira da nakupine rupa imaju sličan izgled kao uzorci kože i kaputa na nekim otrovnim životinjama. Ljudi se mogu bojati tih obrazaca iz nesvjesnih asocijacija.
Postoje neka istraživanja koja podupiru ovu ideju. Studija iz 2013. godine proučavala je kako ljudi s tripofobijom reagiraju na određene podražaje u usporedbi s onima bez tog stanja. Kada promatraju saće (uobičajeni tripofobični objekt), ljudi koji nemaju tripofobiju odmah pomisle na stvari poput meda ili pčela .
Istraživači vjeruju da su oni s tripofobijom nesvjesno udarili pogled na saće s opasnim organizmima koji dijele iste osnovne vizualne karakteristike, poput zvečarki. Iako svjesno nisu svjesni ove povezanosti, možda je ono zbog čega osjećaju gađenje ili strah.
Povezanost s zaraznim patogenima
Studija iz 2017. godine otkrila je da su sudionici obično povezivali uzorke rupa s patogenima koji se prenose kožom. Sudionici studije izvijestili su o osjećaju svrbeža i puzanja kože prilikom gledanja takvih uzoraka.
Gađenje ili strah od potencijalnih prijetnji adaptivni je evolucijski odgovor. U mnogim slučajevima ti osjećaji pomažu da se zaštitimo od opasnosti. U slučaju tripofobije, istraživači vjeruju da je to možda preopćeniti i pretjerani oblik ovog normalno prilagodljivog odgovora,
Odgovor na vizualne karakteristike
Neka istraživanja sugeriraju da nelagoda koju ljudi osjećaju ima više veze s vizualnim karakteristikama samih uzoraka.
Jedna studija objavljena u Psihološka izvješća utvrdio je da dok ljudi doživljavaju nelagodu gledajući tripofobne obrasce, ti su osjećaji bili više povezani sa samim vizualnim obrascima nego s udruženjima s opasnim životinjama. Takvi rezultati dovode u pitanje je li tripofobija zapravo uopće fobija ili je jednostavno prirodna odgovor na određene vrste vizualnih podražaja.
Poveznice s drugim poremećajima
Istraživači su također otkrili da su ljudi s tripofobijom vjerojatnije imali simptome anksioznosti i depresije, a simptomi tripofobije također su trajni, što dovodi do funkcionalnih oštećenja u svakodnevnom životu. Simptomi su najvjerojatnije zadovoljavali DSM-5 dijagnostičke kriterije za specifične fobije, a ne druga stanja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD).
Tretmani
Nijedan specifični tretman nije pokazao posebno učinkovitim u liječenju ovog stanja. Međutim, mnogi tretmani koji se koriste za određene fobije također će vjerojatno biti korisni u smanjenju simptoma.
Terapija izloženosti
Ovaj tretman uključuje postupno izlaganje osobe svom predmetu straha. Nadamo se da će s vremenom ova izloženost uzrokovati smanjenje simptoma straha. Taj se postupak obično izvodi vrlo postupno. Osoba može započeti tako što će zamisliti čega se boji, zatim pogledati slike predmeta straha, a zatim napokon biti u blizini ili čak dodirnuti izvor svoje tjeskobe.
U slučaju tripofobije, osoba sa simptomima može započeti jednostavnim zatvaranjem očiju i zamišljanjem nečega poput saća ili mahune sjemena. Nastavit će raditi na ovoj aktivnosti sve dok se simptomi ne počnu smanjivati. Jednom kad bude mogao zamisliti objekt bez odgovora, prijeći će na sljedeći korak, koji često uključuje gledanje slike predmeta koja obično pokreće simptome.
Proces terapije izlaganjem nastavlja se sve dok pacijent ne može naići na predmet bez osjećaja pretjeranog gađenja, straha ili tjeskobe.
Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT)
Kognitivna bihevioralna terapija uključuje rad s terapeutom na promjeni temeljnih misli i ponašanja koja bi mogla pridonijeti tripofobiji. To bi moglo uključivati raspravu o nerealnim mislima, zamjenu istih realističnijim, a zatim promjenu ponašanja.
Jedan od razloga zbog kojih ljudi doživljavaju simptome fobije je zato što često vjeruju da postoji nešto što je u osnovi opasno ili prijeti oko predmeta straha. To dovodi do negativnih automatskih misli čim naiđu na izvor svog straha.
Putem CBT-a ljudi rade na tome da svoja često iracionalna uvjerenja i negativne misli zamijene pozitivnijim i realnijim.
Tehnike opuštanja
Različite strategije opuštanja također mogu biti korisne za smanjenje osjećaja gađenja, straha ili tjeskobe. Vizualizacija, duboko disanje i progresivno opuštanje mišića nekoliko su strategija koje bi mogle biti korisne.
Vizualizacija uključuje slikanje umirujućih slika ili situacija. Osoba s tripofobijom može pokušati zamisliti prekrasan zalazak sunca ili polje cvijeća kad god naiđe na nešto prekriveno sitnim rupicama.
Jednostavno ometanje može biti i korisna tehnika suočavanja. Ako primijetite nešto što pokreće tripofobični odgovor, možete jednostavno skrenuti pogled i pronaći nešto drugo o čemu biste mogli razmisliti ili gledati dok se simptomi ne ublaže.
Lijekovi
Ponekad se mogu propisati antidepresivi ili lijekovi protiv anksioznosti, posebno ako pojedinac također osjeća depresiju ili anksioznost. To mogu uključivati selektivne inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI), benzodiazepine ili beta-blokatore. Ovi se lijekovi mogu koristiti samostalno, ali se često koriste zajedno s drugim pristupom liječenju, poput CBT-a, terapije izlaganjem ili drugih vrsta psihoterapije.
Potražite savjet od podcast-a Verywell Mind
Voditeljica glavne urednice i terapeutkinje Amy Morin, LCSW, ova epizoda podkasta The Verywell Mind dijeli kako se na zdrav način suočiti sa svojim strahovima.
Riječ iz vrlo dobrog
Iako se o tripofobiji prilično opširno raspravljalo na mreži, psiholozi su i dalje podijeljeni oko toga predstavlja li to istinsku fobiju. Trenutno ga ne priznaje Američko udruženje psihijatara Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5).
Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdila priroda stanja, njegova prevalencija i liječenje. Srećom, većina ljudi koji imaju ovo stanje mogu pronaći olakšanje kroz mogućnosti liječenja, od terapije do lijekova do samopomoći.
