Tijekom svog života svi prolazimo kroz određene faze psihosocijalnog razvoja koje mogu pridonijeti ili ometati našu sreću te emocionalno i psihološko zdravlje. Tako ide i teorija koju je iznio Erik Erikson, američki psiholog i psihoanalitičar, rođen u Njemačkoj 1902. godine.
Pregled
Erikson je umro 1994. godine, ostavivši za sobom ne samo svoju teoriju psihološkog razvoja u osam faza, već i pojam "kriza identiteta". Vjerovao je da su ljudi u svakoj fazi razvoja suočeni s sukobljenim silama. Ljudi koji se mogu uspješno nositi s tim sukobima pojavljuju se s vrlinom koja je povezana s tom točkom razvoja.
Prema Eriksonu, sukob je prekretnica u kojoj se svaka osoba suočava s borbom za postizanje određene psihološke kvalitete. Ponekad se naziva psihosocijalnom krizom, ovo može biti vrijeme ranjivosti, ali i snage dok ljudi rade na uspjehu ili neuspjehu.
Evo kratkog pregleda ovih faza, sukoba koji definira svaku od njih i kako će vjerojatno pomoći u oblikovanju mentalnog zdravlja.
Faza 1
Ključni sukob: povjerenje nasuprot nepovjerenju
U najranijim fazama djetinjstva suočeni smo s pitanjem na koga u svom životu možemo računati da će se brinuti za nas, a na koga ne. Djeca koja nauče da mogu vjerovati i ovisiti o roditeljima i drugim skrbnicima izlaze iz prve faze psihosocijalnog razvoja s osjećajem sigurnosti i sigurnosti. Oni koji ne mogu vjerovati svojim njegovateljima, mogu imati osjećaj da je svijet nepouzdan.
Faza 2
Ključni sukob: Autonomija nasuprot sramu i sumnji
Kako se djeca sve više osamostaljuju, ako im se pruži prilika da se samostalno oslanjaju, drugim riječima, da ne moraju ovisiti o drugima zbog svega, vjerojatno će razviti snažan osjećaj neovisnosti i samostalnosti. Kad roditelji i njegovatelji čine sve za dijete, može ostati sram ili sumnja u svoje sposobnosti.
Faza 3
Ključni sukob: Inicijativa protiv krivnje
Kada se djeci dopusti da se bave samostalnim aktivnostima i igraju se, oni uče kako preuzimati inicijativu za vlastiti rast i razvoj. Djeca koja uspješno riješe ovaj sukob razvijaju osjećaj svrhe, dok oni koji ne upravljaju tim sukobom mogu ostati s osjećajem krivnje.
Faza 4
Ključni sukob: industrija naspram manje vrijednosti
Škola i vršnjaci igraju glavnu ulogu u ishodu ovog sukoba. Djeca koja se dobro slažu s drugom djecom njihove dobi i koja dobro prolaze u školi izaći će iz ove faze osjećajući se kompetentno. Oni koji se ne mogu uspješno snalaziti u društvenim interakcijama i akademskim izazovima mogu se na kraju osjećati inferiorno i nedostajati im samopouzdanja.
Faza 5
Ključni sukob: Identitet nasuprot zbrci uloga
Ova se faza psihosocijalnog razvoja događa tijekom tinejdžerskih godina kada djeca počinju istraživati nove uloge kako se približavaju odrasloj dobi. Dobro rješavanje ovog sukoba dovodi do snažnog osjećaja osobnog identiteta. Oni koji se bore u ovoj fazi mogu ostati zbunjeni zbog toga tko su i što žele raditi sa svojim životom.
Faza 6
Ključni sukob: Intimnost nasuprot izolaciji
Stvaranje čvrstih veza s drugim ljudima, posebno romantičnih vezanosti, igra vitalnu ulogu u rješavanju ovog sukoba u ranoj odrasloj dobi. Oni koji uspiju mogu razviti snažne i trajne veze, dok oni koji ne uspiju mogu se na kraju osjećati izolirano i usamljeno.
Faza 7
Ključni sukob: Generativnost naspram stagnacije
Ljudi se žele osjećati da su nešto pridonijeli svijetu, pa tako uspješno snalaženje u ovom sukobu uključuje postignuća poput podizanja obitelji, uspjeha na poslu i volontiranja u zajednici. Tijekom ove faze srednje odrasle dobi, ljudi koji to ne mogu učiniti, često se osjećaju nepovezano sa ostatkom svijeta.
Faza 8
Ključni sukob: integritet nasuprot očaju
Tijekom ove posljednje faze Eriksonove teorije psihosocijalnog razvoja, stariji ljudi koji se osvrću na svoje živote i koji se osjećaju zadovoljni svime što su proživjeli i postigli, pojavit će se s osjećajem mudrosti i zadovoljstva. Oni koji se kaju i koji nisu u stanju prepoznati svoje uspjehe ili cijene bogatstvo života koji su proživjeli, na kraju mogu osjetiti gorčinu.
Riječ iz vrlo dobrog
Sukobi su nešto sa čime se svi mi suočavamo u životu. Mnoge od njih su prirodne posljedice faze života u kojem se nalazimo. To ne znači da su ti sukobi nužno ograničeni na tu životnu točku ili da će biti u potpunosti riješeni.
Na primjer, dok je Erikson sugerirao da je identitet u velikoj mjeri bio izazov tijekom adolescencije, to može biti stalni izazov tijekom cijelog života jer ljudi preuzimaju nove uloge i iskušavaju nove identitete. Stvaranje odnosa svakako je važno tijekom mlade zrele dobi, ali te društvene veze nešto su što ljudi nastavljaju stvarati tijekom života.
Iako Eriksonova teorija može pružiti pregled nekih razvojnih sukoba s kojima se ljudi suočavaju, važno je zapamtiti da je svaka osoba drugačija i da se život ne mora odvijati u nizu diskretnih faza.
