Erik H. Erikson bio je njemački psihoanalitičar koji je postao jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih mislilaca dvadesetog stoljeća. Najviše ga pamte po dobro poznatoj psihosocijalnoj teoriji razvoja i po kovanju pojma kriza identiteta.
Uz nastavničke položaje na Harvardu, Sveučilištu California-Berkeley i Yaleu, napisao je i niz popularnih knjiga, uključujući Životni ciklus završen i Identitet: mladost i kriza.
O Eriku Eriksonu možete saznati više čitajući ovu kratku biografiju njegovog života, dalje istražujući njegovu psihosocijalnu teoriju i pažljivije proučavajući svaku od osam faza ljudskog razvoja.
Slijedi samo nekoliko poznatih citata iz njegovih djela.
Na Nada i Volja
"Nada je i najranija i najneophodnija vrlina svojstvena stanju življenja. (…) Ako se želi održati život, nada mora ostati, čak i tamo gdje je samopouzdanje ranjeno, povjerenje narušeno." (Ljudska snaga i ciklus generacija, 1964)
"Nada je trajno vjerovanje u ostvarivost gorljivih želja, usprkos mračnim porivima i bijesima koji obilježavaju početak postojanja. Nada je ontogenetska osnova vjere, a njeguje je odrasla vjera koja prožima obrasce njege." (Ljudska snaga i ciklus generacija, 1964)
"Volja je stoga neprekinuta odlučnost da se vrši slobodan izbor, kao i samokontrola, usprkos nezaobilaznom iskustvu srama i sumnje u djetinjstvu." (Ljudska snaga i ciklus generacija, 1964)
O djeci
"Rastuće dijete mora izvući vitalizirajući osjećaj stvarnosti iz svijesti da je njegov individualni način ovladavanja iskustvom (njegova sinteza ega) uspješna varijanta grupnog identiteta i u skladu je s njegovim prostorno-vremenskim i životnim planom." (Identitet i životni ciklus, 1959)
"Jednog dana, možda, postoji dobro informirano, dobro promišljeno, a opet žarko javno uvjerenje da je najsmrtonosniji od svih mogućih grijeha sakaćenje dječjeg duha; jer takvo sakaćenje ruši životni princip povjerenja, bez kojeg svaki čovjek djelujte, neka se osjeća tako dobro i čini se tako ispravnim sklon je perverziji destruktivnim oblicima savjesnosti. " (Young Man Luther: Studija iz psihoanalize i povijesti, 1958)
"Tek nakon što se uspostavi razuman osjećaj identiteta, ono je stvarno intimnost s drugim spolom (ili, što se toga tiče, s bilo kojom drugom osobom ili čak sa sobom) je moguće. (…) Mladež koja nije sigurna u svoj identitet bježi od međuljudske intimnosti, ali što sigurnije postaje od sebe, to je više traži u obliku prijateljstva, borbe, vodstva, ljubavi i nadahnuća. "(Rast i krize zdrave osobnosti, 1950)
"Djeca vole i žele biti voljena i više vole radost zbog postignuća nego trijumf neuspjeha iz mržnje. Ne zamijenite dijete s njegovim simptomom." (Djetinjstvo i društvo, 1950)
O sumnji i očaju
"Sumnja je brat srama." ("Problem identiteta ega", Časopis Američkog psihoanalitičkog udruženja, 1956)
"Očaj izražava osjećaj da je vremena malo, prekratko za pokušaj započinjanja novog života i isprobavanja alternativnih putova do cjelovitosti. Takav očaj često se krije iza pokazivanja gađenja, mizantropije ili kroničnog prezirnog nezadovoljstva određene institucije i određeni ljudi … Ego integritet, dakle, podrazumijeva emocionalnu integraciju koja omogućuje sudjelovanje putem sljedbeništva, kao i prihvaćanje odgovornosti vodstva. " (Rast i krize zdrave osobnosti, 1950)
O Freudu
"Što je bio Freudov Galapagos, koje su vrste lepršale kakvim su krilima pred njegovim očima koje pretražuju? Često se podsmješljivo isticalo: njegov kreativni laboratorij bio je neurološki ured, dominantna histerična dama." (Prvi psihoanalitičar, 1957)
