Izvorno razvijen 1950-ih kao intravenski kirurški anestetik, PCP je u klasi poznatoj kao disocijativni lijekovi. Lijek se koristio u veterini, ali je zbog svojih nuspojava ukinut za upotrebu kod ljudi.
Droga je postala droga zlouporabe 1960-ih kada se pojavio u obliku tableta i 1970-ih kada je postao dostupan u prahu. Uobičajena praksa bila je posipanje PCP-a u prahu po zglobovima marihuane i pušenje, ali također se može ušmrkati ili progutati u obliku tableta.
Njegovi sedativni i anestetički učinci su brzi. Korisnici izvještavaju da imaju iskustvo poput transa ili da su "izvan tijela" ili odvojeni od svoje okoline. Korisnici mogu osjetiti plitko disanje, povećani krvni tlak i otkucaje srca te povišenu tjelesnu temperaturu.
Učinci disocijativnih lijekova, uključujući PCP
Evo popisa učinaka disocijativnih lijekova općenito:
Niske do umjerene doze
- Utrnulost
- Gubitak koordinacije
- Dezorijentiranost
- Zbunjenost
- Vrtoglavica
- Mučnina i povračanje
- Promjene u osjetilnim percepcijama
- Halucinacije
- Osjećaj odvojenosti od sebe i okoline
- Povećanje krvnog tlaka
- Pojačani puls
- Brza brzina disanja
- Povećana tjelesna temperatura
Veće doze
- Halucinacije
- Gubitak pamćenja
- Fizička nevolja
- Označena psihološka nevolja
- Krajnja panika ili strah
- Anksioznost
- Paranoja
- Neranjivost
- Pretjerana snaga
- Agresija
Uz gore spomenute opće učinke, korisnici PCP-a mogu postati izuzetno agresivni ili nasilni i mogu iskusiti psihotične simptome slične shizofreniji.
Kada se PCP koristi s visokim dozama alkohola ili drugih depresiva, to može dovesti do respiratornog poremećaja ili zaustavljanja, što rezultira smrću.
Učinci PCP-a su nepredvidljivi i mogu se uvelike razlikovati od korisnika do korisnika. U nekih korisnika može izazvati kontrakcije mišića koje mogu proizvesti nekoordinirane pokrete i bizarne položaje. Te kontrakcije mogu postati toliko ekstremne da mogu rezultirati razgradnjom mišića što dovodi do oštećenja bubrega.
Vrlo visoke doze PCP mogu izazvati konvulzije, komu, povišenu tjelesnu temperaturu i smrt, prema istraživanju Nacionalnog instituta za zlouporabu droga.
Pad popularnosti PCP-a
Te ekstremne nuspojave glavni su razlog što je PCP stekao lošu reputaciju čak i među najvažnijim pustolovima. Slijedom toga, prevalencija upotrebe PCP-a u SAD-u drastično je opala u posljednjih 20 godina.
Dugoročni učinci PCP-a
Nažalost, bilo je vrlo malo istraživanja dugoročnih učinaka PCP-a i drugih disocijativnih lijekova, stoga puni opseg primjene PCP-a tijekom dugog vremenskog razdoblja nije u potpunosti razumljiv. Neki su istraživači izvijestili o sljedećim dugoročnim učincima:
- Gubitak pamćenja
- Govorne poteškoće
- Depresija
- Anksioznost
- Društveno povlačenje
- Suicidalne misli
Ako imate suicidalne misli, obratite se Nacionalnoj službi za sprječavanje samoubojstava na 1-800-273-8255 za podršku i pomoć obučenog savjetnika. Ako ste vi ili voljena osoba u neposrednoj opasnosti, nazovite 911.
Dodatne resurse za mentalno zdravlje potražite u našoj nacionalnoj bazi podataka linija za pomoć.
Postoje neki znanstveni dokazi da neki od gore navedenih dugoročnih učinaka mogu potrajati godinu dana ili više nakon što korisnici prestanu uzimati disocijativne lijekove. Prema Nacionalnom institutu za zlouporabu droga, neki korisnici razvijaju toleranciju na disocijativne lijekove, što znači da za postizanje istih učinaka treba više lijeka.
Dugogodišnji korisnici disocijativnih lijekova prijavili su simptome ustezanja kad prestanu koristiti, uključujući glavobolju, znojenje i žudnju za drogom. U nekim slučajevima povlačenje može biti opasno po život i zahtijevati medicinski nadzor.