Vrste i simptomi napada panike

Sadržaj:

Anonim

Napadi panike karakteriziraju osjećaji straha, straha i neugodni fizički simptomi. Napadi se sami po sebi ne klasificiraju kao poremećaj mentalnog zdravlja, već se klasificiraju kao skup simptoma koji se javljaju u kontekstu drugih mentalnih poremećaja. Napadi panike klasificiraju se u dvije vrste: očekivani i neočekivani. Evo što trebate znati o svakom od njih.

Simptomi

The Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećajePeto izdanje (DSM-5) priručnik je koji pružatelji mentalnog zdravlja koriste u postavljanju točnih dijagnoza.

Prema dijagnostičkim kriterijima navedenim u DSM-5, napadi panike doživljavaju se kao iznenadni osjećaj straha i straha. Te simptome prate najmanje još četiri mentalna, emocionalna i tjelesna simptoma.

Četiri ili više drugih simptoma mogu uključivati:

  • Bol ili nelagoda u prsima
  • Jeza ili valunzi
  • Derealizacija i / ili depersonalizacija
  • Pretjerano znojenje
  • Strah od umiranja
  • Strah od gubitka kontrole ili ludovanja
  • Osjećaj gušenja
  • Osjećaj vrtoglavice, nesigurnosti, vrtoglavice ili nesvjestice
  • Osjećaj utrnulosti ili trnaca (parestezije)
  • Palpitacije srca ili ubrzani rad srca
  • Mučnina ili bolovi u trbuhu
  • Kratkoća daha ili osjećaji prigušenja
  • Drhtanje ili tresenje

Simptomi napadaja panike obično se javljaju brzo i dosežu vrhunac u roku od nekoliko minuta. Jednom kad napad panike popusti, simptomi se mogu potpuno suziti ili osoba može ostati u tjeskobnom stanju, moguće ponoviti ciklus panike.

Napadi panike s ograničenim simptomima javljaju se kada osoba doživi manje od četiri navedena simptoma.

Vrste napada panike

Napadi panike mogu se razlikovati ne samo po intenzitetu i trajanju, već se mogu razlikovati i ovisno o tome što je potaknulo napad.

DSM-5 navodi dvije zasebne i različite vrste napada panike: očekivani napadi panike i neočekivani napadi panike.

Očekivani napadi panike

Očekivani napadi očekuju se kada je osoba izložena određenim znakovima ili okidačima panike. Primjerice, netko tko se boji zatvorenih prostora (klaustrofobija) može očekivati ​​napade panike kada se nalazi u dizalu ili na drugim skučenim mjestima.

Osoba koja se boji letenja (aerofobija) može predvidjeti napad panike prilikom ulaska u avion, u trenutku polijetanja ili u neko vrijeme tijekom leta.

Neočekivani napadi panike

Neočekivani napadi panike javljaju se iznenada bez ikakvog očitog uzroka ili naznaka. Kad se dogodi neočekivani napad panike, osoba se može potpuno opustiti prije nego što se simptomi razviju.

Ova vrsta napadaja panike ne prati bilo kakve svjesne unutarnje znakove, kao što su strašne misli, osjećaji jakog straha i tjeskobe ili neugodni fizički osjećaji. Neočekivani napadi također se ne događaju s vanjskim znakovima, poput specifičnih fobija ili ako su izloženi zastrašujućem događaju ili situaciji.

Dijagnoza

Napadi panike najčešće su povezani s dijagnozom paničnog poremećaja, ali mogu biti povezani i s drugim poremećajima mentalnog zdravlja. Napadi panike često su povezani s poremećajima raspoloženja i anksioznosti, kao što su:

  • Agorafobija
  • Bipolarni poremećaj
  • Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD)
  • Veliki depresivni poremećaj
  • Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD)
  • Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
  • Socijalni anksiozni poremećaj (SAD)
  • Specifične fobije

Ti se napadi mogu dogoditi i zajedno s različitim poremećajima mentalnog zdravlja, uključujući poremećaje osobnosti, poremećaje prehrane i poremećaje povezane s tvarima.

Ako se suočavate s napadima panike, vaš liječnik ili kvalificirani pružatelj usluga mentalnog zdravlja može utvrditi jesu li vaši simptomi panike pokazatelj da imate panični poremećaj ili drugačije stanje.

Vaš liječnik može vam pružiti točnu dijagnozu i pravilan plan liječenja. Što se prije liječite od simptoma panike, prije možete očekivati ​​da ćete upravljati napadima panike.

Napadi panike u paničnom poremećaju

Panični poremećaj je složeno mentalno zdravstveno stanje koje uključuje osjećaje tjeskobe i strepnje. Kao što je navedeno u DSM-5, panični poremećaj klasificiran je kao anksiozni poremećaj sa svojim zasebnim skupom dijagnostičkih kriterija.

Doživjeti jedan neočekivani napad panike obično je znak da osoba može očekivati ​​da će ih imati više u budućnosti. Ponavljajući i neočekivani napadi panike obilježje su paničnog poremećaja. Također postoji stalna zabrinutost zbog dodatnih napada ili značajnih promjena u ponašanju povezanim s napadima panike.

Ljudi kojima je dijagnosticiran panični poremećaj također mogu biti izloženi noćnim napadima panike, vrsti neočekivanog napada panike koji se dogodi kada osoba čvrsto spava i probudi je sa simptomima panike.

Panični poremećaj obično se razvija u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, ali povremeno može započeti u djetinjstvu ili kasnoj odrasloj dobi. Također je gotovo dvostruko zastupljeniji kod žena od muškaraca. Zbog toga stručnjaci preporučuju da se žene i djevojke starije od 13 godina pregledaju zbog anksioznih poremećaja tijekom rutinskih pregleda preventivne skrbi.

Uzroci paničnog poremećaja trenutno nisu poznati, ali istraživanje je pronašlo snažne obiteljske veze, sugerirajući da posjedovanje bliskog biološkog člana obitelji s paničnim poremećajem dovodi nekoga u veći rizik za razvoj ovog stanja.

Različite teorije ispituju utjecaj okoliša, biološke i psihološke utjecaje. Većina stručnjaka slaže se da je panični poremećaj rezultat kombinacije ovih čimbenika.

Liječenje paničnog poremećaja

Osoba s paničnim poremećajem može doživjeti velika ograničenja zbog napadaja panike. Na primjer, mogu provesti značajnu količinu vremena brinući se o budućim napadima panike, a mogu čak i izbjeći određena mjesta i situacije za koje vjeruju da će pridonijeti mogućnosti napadaja panike.

Uz to, mnogi ljudi s paničnim poremećajem nose se s usamljenošću i izolacijom, osjećajući sram zbog svojih simptoma i bojeći se da će ih drugi negativno osuditi zbog njihovih simptoma panike.

Iako ne postoji lijek za panični poremećaj, postoje brojne mogućnosti liječenja koje pomažu ljudima u upravljanju njihovim simptomima. Najčešće opcije uključuju propisane lijekove i / ili psihoterapiju. Većina ljudi s paničnim poremećajem isprobat će obje ove opcije zajedno s vježbanjem tehnika samopomoći.

Lijekovi za panični poremećaj, poput antidepresiva i benzodiazepina, mogu smanjiti intenzitet napada panike i druge simptome povezane s tjeskobom. Psihoterapija vam može pomoći u suočavanju s teškim osjećajima i razvoju zdravih tehnika suočavanja.

Riječ iz vrlo dobrog

Bez obzira na opcije koje netko odabere, važno je potražiti pomoć za paniku i tjeskobu. Što je prije postavljanja dijagnoze i početka liječenja, brže može očekivati ​​da će se nositi sa simptomima i upravljati životom s paničnim poremećajem.

Ako se vi ili voljena osoba borite s napadima panike ili drugim simptomima anksioznosti, obratite se Nacionalnoj liniji za pomoć Uprave za zlouporabu opojnih sredstava i mentalno zdravlje 1-800-662-4357 za informacije o ustanovama za podršku i liječenje u vašem području.

Dodatne resurse za mentalno zdravlje potražite u našoj nacionalnoj bazi podataka linija za pomoć.