Cannon-Bardova teorija osjećaja, poznata i kao Thalamic teorija osjećaja, fiziološko je objašnjenje osjećaja koje su razvili Walter Cannon i Philip Bard. Cannon-Bardova teorija kaže da istovremeno osjećamo emocije i doživljavamo fiziološke reakcije kao što su znojenje, drhtanje i napetost mišića.
Kako funkcionira topovsko-bardska teorija
Točnije, sugerira se da emocije nastanu kada talamus pošalje mozak poruku kao odgovor na podražaj, što rezultira fiziološkom reakcijom.
Na primjer: Vidim zmiju -> bojim se i počinjem drhtati.
Prema Cannon-Bardovoj teoriji osjećaja, istovremeno reagiramo na podražaj i doživljavamo povezanu emociju. Fizičke reakcije ne ovise o emocionalnoj reakciji, ili obrnuto.
Kada se dogodi događaj, talamus prenosi signal amigdali. Amigdala je mala struktura ovalnog oblika u mozgu koja igra važnu ulogu u emocionalnoj obradi, uključujući emocije poput straha i ljutnje. Talamus također šalje signale autonomnom živčanom sustavu, što rezultira fizičkim reakcijama poput napetosti mišića, tresenja i znojenja.
Primjeri
Možete vidjeti kako se Cannon-Bardova teorija može primijeniti promatrajući bilo koje iskustvo u kojem imate emocionalnu reakciju. Iako biste mogli odmah pomisliti na negativne emocionalne odgovore, to se odnosi i na pozitivne emocije.
Zastrašujuće iskustvo
Na primjer, zamislite da do svog automobila idete kroz zamračenu parkirnu garažu. Čujete zvukove koraka koji se vuku za vama i ugledate sjenovitu figuru koja vas polako slijedi dok se vozite do automobila.
Prema Cannon-Bard teoriji osjećaja, istodobno ćete iskusiti osjećaj straha i fizičke reakcije. Počet ćete osjećati strah i vaše će srce početi ubrzati. Odjurite do svog automobila, zaključajte vrata za sobom i izjurite iz garaže prema kući.
Novi posao
Zamislite da započinjete novi posao. Vaš prvi dan može biti stresan. Upoznat ćete nove suradnike, stvoriti prve dojmove, naučiti više o svojoj ulozi i sudjelovati na treningu ili sastancima. Cannon-Bardova teorija sugerira da biste istovremeno doživljavali i fizičke i emocionalne znakove stresa. Mogli biste se osjećati nervozno i imati želudac.
Datum
Zamislite da idete na spoj s nekim koga ste nedavno upoznali. Ova vam se osoba jako sviđa i uzbuđeni ste što s njom provodite vrijeme. Doživljavate i fizičke i emocionalne reakcije, uključujući osjećaje sreće i uzbuđenja, kao i znojne dlanove i ubrzan rad srca.
Usporedba s drugim teorijama
Cannon-Bardova teorija razlikuje se od ostalih teorija osjećaja, poput James-Langeove teorije osjećaja, koja tvrdi da se fiziološki odgovori javljaju prvo i da su uzrok emocija.
James-Langeova teorija bila je dominantna teorija osjećaja u to vrijeme, ali harvardski fiziolog Walter Cannon i njegov doktorand Philip Bard smatrali su da ta teorija ne odražava točno kako se odvijaju emocionalna iskustva.
James-Langeova teorija
Cannon-Bardova teorija formulirana je kao reakcija na James-Langeovu teoriju osjećaja. Tamo gdje je James-Langeova teorija predstavljala fiziološko objašnjenje emocija, Cannon-Bardova teorija predstavlja i neurobiološki pristup.
Teorija Williama Jamesa sugerirala je da ljudi prvo dožive fiziološku reakciju kao odgovor na podražaj u okolini. Ljudi tada doživljavaju nekakvu fiziološku reakciju na ovaj podražaj koja je tada označena kao emocija.
Na primjer, ako naiđete na režanje psa, mogli biste početi ubrzano disati i drhtati. James-Langeova teorija tada bi sugerirala da biste te osjećaje označili kao strah.
Cannonovo je djelo umjesto toga sugeriralo da se osjećaji mogu iskusiti čak i kada tijelo ne otkriva fiziološku reakciju. U drugim slučajevima, primijetio je, fiziološke reakcije na različite emocije mogu biti krajnje slične.
Ljudi osjećaju znojenje, ubrzani rad srca i pojačano disanje kao odgovor na strah, uzbuđenje i bijes. Te su se emocije vrlo različite, ali fiziološki su odgovori isti.
Cannon i Bard su umjesto toga sugerirali da iskustvo osjećaja ne ovisi o tumačenju tjelesnih fizioloških reakcija. Umjesto toga, vjerovali su da se osjećaji i fizički odgovor javljaju istovremeno i da jedno ne ovisi o drugome.
Teorija Schacter-Singer
Druga novija teorija je Schacter-Singerova teorija emocija (poznata i kao dvofaktorska) teorija, koja ima kognitivni pristup.
Teorija Schacter-Singer oslanja se na elemente i James-Langeove teorije i Cannon-Bardove teorije, sugerirajući da se prvo javlja fiziološko uzbuđenje, ali da su takve reakcije često slične za različite emocije. Teorija sugerira da fiziološke reakcije moraju biti kognitivno označene i protumačene kao posebna emocija.
Teorija naglašava ulogu koju spoznaja i elementi situacije igraju u iskustvu osjećaja.
Kritike
Kritike sugeriraju da Cannon-Bardova teorija previše naglašava ulogu koju talamus igra u osjećajima, a uglavnom zanemaruje druge dijelove mozga. Talamus je dio limbičkog sustava i igra važnu ulogu u iskustvu osjećaja, ali novija istraživanja sugeriraju da je taj proces složeniji nego što sugerira Cannon-Bardova teorija.
Osnovna pretpostavka Cannon-Bardove teorije, da fizičke reakcije ne dovode do osjećaja, pobijena je nizom studija. Istraživanje je pokazalo da je vjerojatnije da će, kada se od ljudi zatraži određeni izraz lica, poput namrštenosti ili smiješka, iskusiti i emocije povezane s tim izrazom.