Što nas motivira da radimo ono što radimo? Postoje mnoge teorije motivacije, od kojih se jedna fokusira na razine uzbuđenja. Teorija motivacije uzbuđenja sugerira da su ljudi natjerani na izvođenje radnji kako bi se održala optimalna razina fiziološkog uzbuđenja.
Koja je točno optimalna razina motivacije? Pa, to se razlikuje od pojedinca do drugog. Neki ljudi mogu zahtijevati višu razinu uzbuđenja, što bi ih moglo motivirati na traženje uzbudljivih i poticajnih aktivnosti. Drugi ljudi mogu proći bolje s puno nižim razinama uzbuđenja, pa bi se mogli osjećati prisiljenima potražiti umirujuće i opuštajuće aktivnosti.
Što je teorija uzbuđenja motivacije?
Prema motivacijskoj teoriji uzbuđenja, svaka osoba ima jedinstvenu razinu uzbuđenja koja joj odgovara. Kada se naša razina uzbuđenja spusti ispod ovih personaliziranih optimalnih razina, tražimo neku vrstu stimulacije kako bismo ih povisili.
Na primjer, ako nam razina padne prenisko, mogli bismo potražiti stimulaciju odlaskom u noćni klub s prijateljima. Ako ove razine postanu previše povišene, a mi postanemo pretjerano stimulirani, možda ćemo biti motivirani odabrati opuštajuću aktivnost kao što je odlazak u šetnju ili drijemanje.
Jedna od ključnih pretpostavki teorije uzbuđenja jest da smo motivirani nastaviti aktivnosti koje nam pomažu u održavanju idealne ravnoteže.
Kada se pretjerano uzbudimo, tražimo umirujuće aktivnosti koje nas pomažu smiriti i opustiti. Ako nam postane dosadno, krećemo u potragu za okrepljujućim aktivnostima koje će nas energizirati i uzbuditi. Sve je u postizanju prave ravnoteže, ali ta je ravnoteža jedinstvena za svakog pojedinca.
Teorija uzbuđenja dijeli neke zajedničke karakteristike s teorijom smanjenja pogona. No, umjesto da se usredotočimo na smanjenje napetosti, teorija uzbuđenja sugerira da smo motivirani održavati idealnu razinu uzbuđenja.
Glavne značajke
Postoji nekoliko značajki teorije uzbuđenja koje razlikuju ovu liniju razmišljanja.
Razine uzbuđenja vrlo su individualne
Optimalne razine uzbuđenja variraju od pojedinca do djeteta. Mnogo je čimbenika koji mogu utjecati na optimalnu razinu uzbuđenja svake osobe, uključujući genetiku, iskustvo i trenutno raspoloženje.
Općenito, vaše sklonosti uzbuđenju mogu biti određene genetskim sastavom, ali čimbenici okoliša također mogu igrati ulogu u vašem osjećaju u bilo kojem trenutku. Jedna osoba može imati vrlo niske potrebe za uzbuđenjem, dok druga osoba može zahtijevati vrlo visoku razinu.
Ponašanje je motivirano razinama uzbuđenja
Osoba s niskim potrebama za uzbuđenjem može biti motivirana da se bavi jednostavnim aktivnostima poput heklanja ili gledanja filma kako bi održala razinu uzbuđenja. Pojedinac s visokim potrebama za uzbuđenjem, s druge strane, mogao bi biti motiviran tražiti rizične ili uzbudljive aktivnosti poput moto utrka ili padobranstva kako bi održao svoju idealnu razinu.
Ako trebate povećati razinu uzbuđenja, možete:
- Bavite se tjelesnom aktivnošću
- Družite se s prijateljima
- Isprobajte nešto novo i uzbudljivo
- Pogledajte akcijski film
Ako trebate smanjiti razinu uzbuđenja, možete:
- Uživajte u opuštajućem hobiju
- Pročitaj knjigu
- Okupati se
- Drijemati
Bez obzira na vaše potrebe za uzbuđenjem, bit ćete motivirani da djelujete kako biste održali ove razine. Ako vam treba još uzbuđenja, nastavit ćete s akcijama dizajniranim za podizanje tih razina. Ako vam treba manje, potražit ćete načine kako se smiriti i opustiti.
Uzbuđenje utječe na izvedbu
Jedna od tvrdnji teorije motivacije uzbuđenja jest da naša razina uzbuđenosti može utjecati na našu izvedbu. Ali opet, ravnoteža je ključna.
Viša razina uzbuđenja ponekad nam može pomoći da postignemo bolje rezultate, ali također može smanjiti uspjeh ako su razine uzbuđenja previsoke.
Ovaj se koncept obično naziva Yerkes-Dodsonovim zakonom. Zakon kaže da će povećana razina uzbuđenja poboljšati performanse, ali samo dok se ne postigne optimalna razina uzbuđenja. U tom trenutku izvedba počinje trpjeti kako se razina uzbuđenja povećava. Uz to, ako radite složeni zadatak, visoka ili niska razina uzbuđenja utjecat će na vas više nego ako radite nešto jednostavno.
Većina učenika iskusila je ovaj fenomen prilikom polaganja završnih ispita. Povećano uzbuđenje može dovesti do boljih performansi testa pomažući vam da ostanete budni, koncentrirani i pažljivi. Pretjerano uzbuđenje može dovesti do anksioznosti na testu i učiniti vas nervoznima i nesposobnima da se koncentrirate na test. Kada su razine uzbuđenja vrlo visoke ili vrlo niske, izvedba je obično lošija.