Trenutno je točan uzrok paničnog poremećaja nepoznat. Međutim, postoji nekoliko teorija koje uzimaju u obzir različite čimbenike prilikom ispitivanja potencijalnih uzroka paničnog poremećaja. Pročitajte naprijed da biste saznali više o biološkoj teoriji paničnog poremećaja.
Biološka teorija paničnog poremećaja
Serotonin, noradrenalin i dopamin su kemikalije koje djeluju kao neurotransmiteri ili glasnici u mozgu. Šalju poruke između različitih područja mozga i smatra se da utječu na nečije raspoloženje i tjeskobu. Jedna od teorija paničnog poremećaja je da simptome uzrokuje neravnoteža jedne ili više ovih kemikalija.
Poznata kao biološka teorija paničnog poremećaja, ova teorija ispituje biološke čimbenike kao uzrok zabrinutosti za mentalno zdravlje. Potpora ovoj teoriji je smanjenje simptoma panike kod mnogih pacijenata kada se uvode antidepresivi koji mijenjaju kemikalije u mozgu.
Antidepresivi za panični poremećaj
- Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) (kao što su Paxil (paroksetin), Prozac (fluoksetin) i Zoloft (sertralin)) djeluju povećavanjem razine serotonina u mozgu.
- Inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina-norepinefrina (SNRI) (kao što su Effexor (venlafaksin) i Cymbalta (duloksetin)) djeluju i na serotonin i noradrenalin.
- Triciklični antidepresivi (TCA) (kao što su Anafranil (klomipramin) i Elavil (amitriptilin)) utječu na serotonin, noradrenalin i u manjoj mjeri na dopamin.
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) (poput Nardil, Parnate) inhibiraju razgradnju neurotransmitera poput serotonina, noradrenalina i dopamina.
Dodatna podrška za biološku teoriju
Uz odgovor paničnog poremećaja na biokemijske promjene koje su uveli antidepresivi, postoje i dodatni dokazi da temeljna biokemijska promjena u mozgu može dovesti do paničnog poremećaja, uključujući gama-amino-maslačnu kiselinu (GABA) i metaboličke teorije.
Gama-aminobuterna kiselina (GABA)
Vjeruje se da je GABA kemikalija u mozgu koja modulira tjeskobu. GABA se suprotstavlja uzbuđenju u mozgu inducirajući opuštanje i suzbijajući anksioznost. Istraživanja su pokazala da GABA može igrati ulogu u mnogim problemima mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost i poremećaje raspoloženja.
Lijekovi protiv anksioznosti (benzodiazepini) kao što su Xanax (alprazolam), Ativan (lorazepam) ili Klonopin (klonazepam) djeluju jer ciljaju GABA receptore u mozgu. Ovi lijekovi poboljšavaju funkciju GABA što rezultira smirenim i opuštenim stanjem.
U nekoliko studija, razine GABA u osoba s paničnim poremećajem bile su niže nego u kontrolnih ispitanika bez panike u povijesti. Buduća istraživanja koja će omogućiti bolje razumijevanje uloge GABA u poremećajima mentalnog zdravlja vjerojatno će dovesti do poboljšanih mogućnosti liječenja za oboljele.
Teorije metabolizma i panični poremećaj
Metaboličke studije usredotočene su na to kako ljudsko tijelo obrađuje određene tvari. Mnoga od ovih istraživanja pokazala su da su ljudi s paničnim poremećajem osjetljiviji na određene tvari nego na nepanična tijela. Takva promatranja dodatno podupiru biološku teoriju, pokazujući kako oni s paničnim poremećajem mogu imati drugačiji sastav od onih bez ovog stanja.
Na primjer, napadaji panike mogu se izazvati kod ljudi s paničnim poremećajem davanjem injekcija mliječne kiseline, tvari koju tijelo prirodno proizvodi tijekom mišićne aktivnosti.
Druge su studije pokazale da udisanje zraka s povišenim ugljičnim dioksidom može izazvati napade panike kod onih s poremećajem. Kofein, nikotin i alkohol također su implicirani kao okidači za one s paničnim poremećajem.
Što sve ovo znači?
Unatoč implikacijama dosadašnjeg istraživanja, niti jedan konačni laboratorijski nalaz ne može pomoći u dijagnozi paničnog poremećaja. Kemijski glasnici u mozgu i metabolički procesi složeni su i interaktivni. Može biti da svaka od ovih teorija ima posebnu važnost u razvoju paničnog poremećaja. Potrebna su buduća istraživanja kako bi se dodatno razgraničili i povezali biološki uzroci paničnog poremećaja.
Mnogi se stručnjaci trenutno slažu da je panični poremećaj uzrokovan kombinacijom čimbenika. Istraživanje je također podržalo teorije koje uzimaju u obzir nekoliko čimbenika, kao što su genetski utjecaji i utjecaji osobe na okoliš. Istraživači i dalje traže uzroke stanja mentalnog zdravlja, poput paničnog poremećaja, jer to može pomoći u dijagnozi i određivanju najboljih mogućnosti liječenja.
Iako učenje kako biokemijski procesi mogu dovesti do paničnog poremećaja nije od velike pomoći u postavljanju dijagnoze paničnog poremećaja, ovo znanje može biti posebno korisno onima koji nerado uzimaju lijekove za poboljšanje simptoma.
To vrijedi i za mnoga druga stanja mentalnog zdravlja. Prisutna je stigma o mentalnim bolestima, a i dalje kruže stavovi da bi osoba trebala moći samostalno prevladati stanje poput paničnog poremećaja.
Gledajući ono što učimo o biokemijskim i metaboličkim teorijama paničnog poremećaja, ovaj misaoni obrazac je sličan tvrdnji da bi netko trebao preboljeti svoj upala slijepog crijeva samo pozitivnim stavom.