Neofrojdovski psiholozi bili su mislioci koji su se slagali s mnogim temeljnim načelima Freudove psihoanalitičke teorije, ali su promijenili i prilagodili pristup ugrađujući svoja vlastita uvjerenja, ideje i mišljenja. Psiholog Sigmund Freud predložio je mnoge ideje koje su bile vrlo kontroverzne, ali je također privukao brojne sljedbenike.
Mnogi od tih mislilaca složili su se s Freudovim konceptom nesvjesnog uma i važnosti ranog djetinjstva. Međutim, bilo je nekoliko točaka s kojima se drugi znanstvenici nisu složili ili su ih izravno odbacili. Zbog toga su ti pojedinci nastavili sa predlaganjem vlastitih jedinstvenih teorija osobnosti i spoznaje.
Neofrojdovske nesuglasice
Postoji nekoliko različitih razloga zašto se ovi novofrojdovski mislioci nisu slagali s Freudom. Na primjer, Erik Erikson vjerovao je da je Freud pogrešno mislio da je osobnost gotovo u cijelosti oblikovana događajima iz djetinjstva. Ostala pitanja koja su motivirala novofrojdovske mislioce uključuju:
- Freudov naglasak na seksualnim nagonima kao primarnom motivatoru
- Freudov nedostatak naglaska na socijalnim i kulturnim utjecajima na ponašanje i osobnost
- Freudov negativan pogled na ljudsku prirodu
Mnogi su neofrojdovci smatrali da se Freudove teorije previše usredotočuju na psihopatologiju, seks i iskustva iz djetinjstva. Umjesto toga, mnogi od njih odlučili su usmjeriti svoje teorije na pozitivnije aspekte ljudske prirode kao i na društvene utjecaje koji pridonose osobnosti i ponašanju.
Iako je Freud mogao utjecati na novofrojdovce, oni su razvili vlastite jedinstvene teorije i perspektive o ljudskom razvoju, osobnosti i ponašanju.
Glavni novofrojdovski mislioci
Brojni su neofrojdovski mislioci prekinuli sa frojdovskom psihoanalitičkom tradicijom da bi razvili vlastite psihodinamičke teorije. Neki od tih pojedinaca u početku su bili dio Freudovog užeg kruga, uključujući Carla Junga i Alfreda Adlera.
Carl Jung
Carl Jung i Freud nekada su imali blisko prijateljstvo, ali Jung se razdvojio kako bi stvorio vlastite ideje, Jung je svoju teoriju osobnosti nazvao analitičkom psihologijom i uveo koncept kolektivnog nesvjesnog. Opisao je to kao univerzalnu strukturu koju dijele svi pripadnici iste vrste koja sadrži sve instinkte i arhetipove koji utječu na ljudsko ponašanje.
Jung je i dalje stavljao velik naglasak na nesvjesno, ali njegova je teorija stavila veći naglasak na njegov koncept kolektivnog nesvjesnog, a ne na osobno nesvjesno. Kao i mnogi drugi neofrojdovci, Jung se također manje usredotočio na seks nego što se Freud bavio svojim radom.
Alfred Adler
Alfred Adler vjerovao je da su se Freudove teorije previše usredotočile na seks kao primarni motivator ljudskog ponašanja, nego je Adler stavio manji naglasak na ulogu nesvjesnog, a veći fokus na međuljudske i društvene utjecaje.
Njegov pristup, poznat kao individualna psihologija, bio je usredotočen na nagon da svi ljudi moraju nadoknaditi svoj osjećaj manje vrijednosti. Kompleks inferiornosti, sugerirao je, čovjekovi su osjećaji i sumnje da se ne mogu mjeriti s drugim ljudima ili s očekivanjima društva.
Erik Erikson
Dok je Freud vjerovao da je osobnost uglavnom postavljena u kamen tijekom ranog djetinjstva, Erikson je smatrao da se razvoj nastavlja tijekom života. Također je vjerovao da nisu svi sukobi bili u nesvijesti. Smatrao je da su mnogi svjesni i da su rezultat samog razvojnog procesa.
Erikson je de-naglasio ulogu seksa kao motivatora za ponašanje i umjesto toga mnogo jači fokus stavio na ulogu društvenih odnosa.
Njegova se teorija psihosocijalnog razvoja u osam stupnjeva koncentrira na niz razvojnih sukoba koji se događaju tijekom cijelog života, od rođenja do smrti. U svakoj fazi ljudi se suočavaju s krizom koju je potrebno riješiti da bi razvili određene psihološke snage.
Karen Horney
Karen Horney bila je jedna od prvih žena obučenih za psihoanalizu, a također je bila i jedna od prvih koja je kritizirala Freudove prikaze žena kao inferiorne u odnosu na muškarce. Horney se usprotivio Freudovu prikazivanju žena kao da pate od "zavisti na penisu".
Umjesto toga, sugerirala je da muškarci doživljavaju "materničku zavist" jer nisu u mogućnosti roditi djecu. Njezina se teorija usredotočuje na to kako su na ponašanje utjecale brojne različite neurotične potrebe.
Riječ iz vrlo dobrog
Iako su i frojdovske i novofrojdovske ideje u velikoj mjeri pale u nemilost, one su igrale ulogu u oblikovanju područja psihologije. Neofrojdovske ideje također su pridonijele razvoju drugih teorija psihologije koje su se često fokusirale na stvari poput osobnog i društvenog razvoja.
