Konsolidacija memorije je proces u kojem naš mozak pretvara kratkoročna sjećanja u dugoročna. Kratkoročno pamćenje ima tendenciju biti prilično ograničeno u smislu trajanja i kapaciteta. Ljudski mozak može pohraniti kratkoročne uspomene samo oko 30 sekundi, pa ako ćete se ikada ičega sjetiti, važne informacije moraju se premjestiti u dugoročno pamćenje.
Konsolidacija memorije i sinapse
Da bismo razumjeli kako funkcionira konsolidacija memorije, korisno je razumjeti kako sinapse rade u mozgu. Zamislite to kao električni sustav koji provodi struju: sinapse prenose signale od neurona do neurona, uz pomoć neurotransmitera.
Što se češće prenose signali, sinapse postaju jače. Vjeruje se da ovaj proces, koji se naziva potenciranje, igra glavnu ulogu u procesima učenja i pamćenja.
Kada dva neurona istodobno opetovano opetuju, veća je vjerojatnost da će zajedno pucati u budućnosti. Na kraju će ta dva neurona postati senzibilizirani jedan za drugog.
Kako stječete nova iskustva, informacije i sjećanja, vaš mozak stvara sve više i više tih veza. U osnovi se mozak može preurediti, uspostavljajući nove veze dok istjeruje stare.
Kako funkcionira konsolidacija memorije
Vježbanjem ili prisjećanjem informacija iznova i iznova, te se neuronske mreže ojačavaju. Na primjer, ako proučavate isti materijal redovito tijekom duljeg razdoblja, putovi uključeni u pamćenje tih informacija postaju jači. Ponovljeno pucanje istih neurona čini vjerojatnije da će ti isti neuroni moći ponoviti to pucanje u budućnosti.
Kao rezultat toga, kasnije ćete se moći s većom lakoćom i točnošću sjećati podataka.
Još jedan način razmišljanja o tim sinaptičkim putovima: Oni su slični putu u šumi. Što češće hodate stazom, to vam ona postaje poznatija i lakše ju je preći.
Utjecaji na proces konsolidacije memorije
Iako o mozgu često razmišljamo kao o ormaru za dosijee ili računalu, koji pažljivo pohranjuje određene uspomene u pojedinačne datoteke, stvarnost je takva da su sjećanja raširena po cijelom mozgu.
Kroz proces konsolidacije, mozak stvara svojevrsnu neuronsku mapu, omogućujući pronalaženje uspomena kada su potrebne.
Stručnjaci sugeriraju da san može igrati važnu ulogu u procesu konsolidacije. Jedna od glavnih teorija spavanja sugerira da san postoji kao način obrade i objedinjavanja informacija koje smo stekli tijekom svog budnog života.
Ljudi često misle o sjećanjima kao o trajnim, ali samo zato što je sjećanje konsolidirano ne znači da se ne može izgubiti. Zapravo, istraživači su otkrili da se sjećanja često trebaju ponovno konsolidirati nakon što ih se opozovu. Proces opoziva i ponovnog učvršćivanja memorije može pomoći u održavanju i jačanju informacija u dugotrajnoj memoriji.
Istraživači su također otkrili da sjećanja treba ponovno konsolidirati svaki put kad im se pristupi. Taj postupak, međutim, može transformirati i promijeniti samu memoriju. Čini se da sam čin prisjećanja zapravo može dovesti do toga da se neke stvari zaborave.
Ubrzanje procesa konsolidacije memorije
Također je moguće ubrzati proces konsolidacije prilikom učenja novih informacija. Strategije vježbanja i pamćenja, poput proučavanja i mnemotehničkih uređaja, nekoliko su tehnika, a jedan od najboljih načina da se osigura konsolidacija informacija u dugoročnu memoriju jest ponavljanje u nekoliko razmaka.
Zbog toga će pregledavanje bilješki s predavanja jednom tjedno tijekom nekoliko tjedana dovesti do većeg zadržavanja memorije od gužvanja noć prije ispita.
Razumijevanjem kako funkcionira ovaj postupak konsolidacije, možete prilagoditi svoje strategije pamćenja kako biste na najbolji način iskoristili vrijeme učenja.