U prošlosti je bilo značajnih kontroverzi oko znanstvenog proučavanja ljubavi. Mnogi ljudi ljubav vide kao tajanstvenu i neizmjerljivu. Evo četiri uobičajena pitanja o ulozi ljubavi u psihologiji.
1. Po čemu se proučavanje ljubavi razlikuje od ostalih tema?
Tijekom 1970-ih američki senator po imenu William Proxmire dao je psihologinji Elaine Hatfield ono što je nazvao "nagradom Zlatno runo". U osnovi, optužio ju je da je rasipala dolare poreznih obveznika na beskorisna istraživanja ljubavi. Tada su se mnogi ljudi slagali s njim.
Od tada, istraživanje ljubavi pomoglo je promijeniti način na koji gledamo na roditeljstvo, obrazovanje i razvoj djeteta. Puno je varijabilnosti u načinu na koji se ljubav proučava. Poznati eksperimenti s privrženošću Harryja Harlowa uključivali su lišavanje dojenčadi svih socijalnih kontakata, što je pokazalo koliko razorni nedostatak ljubavi može biti normalan razvoj.Danas većina istraživača ljubavi koristi ankete iz vlastitih izvještaja kako bi prikupila informacije o stavovima, percepcijama i reakcijama voljeti.
2. Koji se model ljubavi uglavnom prihvaća?
Možda najpoznatiji model danas je Sternbergova trokutasta teorija ljubavi. Razlog zbog kojeg ova teorija dobiva veliku pozornost jest taj što kombinira mnoge elemente pronađene u ranijim teorijama ljubavi. Prema Sternbergu, postoje tri bitna elementa ljubavi: intima, strast i predanost.
Odnos izgrađen na samo jednom od ovih elemenata općenito se smatra slabim, dok je odnos izgrađen na dva ili više elemenata puno trajniji. Na primjer, kombinacija strasti i intimnosti bila bi ono što Sternberg naziva "strastvenom ljubavi".
Kombinacija intimnosti, strasti i predanosti tvori ono što je poznato pod nazivom „savršena ljubav“.
3. Postoje li studije koje uspoređuju ljubav roditelja i djeteta s budućim romantičnim vezama?
Da. U posljednje vrijeme postoji prilično malo istraživanja na ovom području. Tradicionalno vjerovanje sugerira da, iako odnosi roditelja i djece služe kao važna osnova za buduće stilove odnosa, najraniji odnosi između roditelja i djece ne moraju nužno definirati kako će se osoba ponašati u odnosima kao odrasla osoba. Međutim, neka nedavna istraživanja pokazala su da je veza između naših najranijih ljubavnih veza i odnosa s odraslima možda jača nego što se ranije mislilo.
Mnoga su istraživanja pokazala kako osobe koje se u djetinjstvu smatraju sigurno vezanima odrastaju u zdravije i dugotrajnije veze s odraslima. Međutim, istraživanja također dosljedno pokazuju da ljudi mogu prevladati lošu vezanost u djetinjstvu kako bi odrasli razvijali zdrave romantične veze.
4. Treba li ljudima ponekad pomoć u ljubavi?
Jedna od najčešćih procjena koju daju liječnici i terapeuti naziva se "Globalna procjena funkcioniranja". Ova je procjena osmišljena tako da sagleda sve aspekte čovjekova života kako bi se vidjelo koliko pojedinac dobro funkcionira. Ljubav potpada pod kišobran društvenog funkcioniranja. Problemi s ljubavlju i međuljudskim odnosima mogu biti pokazatelj glavnih problema, tako da većina stručnjaka ove informacije shvaća vrlo ozbiljno. Većina liječnika i psihologa slaže se da poteškoće u ljubavnim vezama spadaju u ozbiljna zdravstvena stanja koja zahtijevaju neku vrstu intervencije.
Jedna vrsta terapije koja se koristi za pomoć kod međuljudskih poteškoća poput ljubavi je interpersonalna terapija koja se fokusira na vezanosti i rješavanje problema s međuljudskim odnosima. To je kratkotrajna terapija koja se temelji na uvjerenju da se problemi u našem međuljudskom životu mogu manifestirati u psihološkim poremećajima i simptomima poput depresije.