Što je živčani slom?

Živčani slom je pojam koji se ponekad koristi za opisivanje simptoma intenzivnog mentalnog i emocionalnog poremećaja. Ti osjećaji otežavaju ili čak onemogućuju normalno funkcioniranje i izvršavanje svakodnevnih zadataka.

Mnoge zablude okružuju pojam "živčani slom". Iako se često koristi za opisivanje razdoblja kada je normalno funkcioniranje poremećeno ekstremnim stresom, taj se izraz ne smatra stvarnim psihijatrijskim stanjem ili medicinskom dijagnozom.

Umjesto toga, pojam živčani slom je kolokvijalna zamisao namijenjena opisivanju simptoma koji mogu predstavljati niz različitih psihijatrijskih stanja. Ključna karakteristika "živčanog sloma" je da su simptomi intenzivni i da jako otežavaju normalno funkcioniranje osobe.

Simptomi

Iako pojmu živčani slom nedostaje klinički značaj, postoji niz fizičkih i mentalnih simptoma koji su najčešće povezani s takvim razdobljima intenzivnih nevolja. Oni uključuju, ali nisu ograničeni na:

Napadi tjeskobe ili panike
Depresija
Poteškoće sa spavanjem
Emocionalna obamrlost
Osjećaj tjelesne bolesti
Nezainteresiranost za aktivnosti
Niska motivacija
Promjene raspoloženja
Društveno povlačenje
Bolovi u trbuhu
Problemi sa koncentracijom

Budući da je živčani slom tako maglovit pojam, on može ukazivati na simptome bilo čega, od depresije do anksioznosti do shizofrenije. Upotreba izraza često sugerira da osoba ima puno problema sa snalaženjem i da se "odjavila" iz svoje uobičajene rutine. Možda su se prestali družiti ili možda nisu u mogućnosti upravljati svakodnevnim rutinama samopomoći, uključujući prehranu, ustajanje iz kreveta ili tuširanje.

Simptomi koje ljudi imaju tijekom "sloma" mogu se kretati od blažih do puno težih. Neki ljudi mogu doživjeti misli o samoubojstvu ili samoozljeđivanju tijekom razdoblja sloma.

Uzroci

Brojni su čimbenici koji mogu pridonijeti onome što se naziva živčanim slomom. Osnovni uvjeti mentalnog zdravlja često su faktor koji pridonosi tome, ali životni stres često također igra ulogu.

Ponekad je ovaj stres kroničan i čini se da se vremenom nakuplja dok se osoba jednostavno više ne može nositi. U drugim slučajevima krizne situacije mogu potaknuti akutno razdoblje snažne nevolje koje dovodi do simptoma sloma.

Neki čimbenici koji mogu pridonijeti raščlambi uključuju:

Zlostavljanje
Akademski problemi ili pritisci
Smrt voljene osobe
Razvod
Financijski problemi
Gubitak posla
Kretanje
Trauma
Stres povezan s poslom

Iako su neki ljudi sposobni nositi se s takvom borbom, drugi mogu biti manje otporni kad su suočeni s ekstremnim stresom. Loše vještine suočavanja, nedostatak samopomoći, slaba socijalna podrška, loši međuljudski odnosi, nezdravi mehanizmi suočavanja i neliječene mentalne bolesti mogu sve pridonijeti nastanku onoga što ljudi nazivaju živčanim slomom.

Porijeklo

Prema dr. Nwayieze Chisara Ndukwe, suradniku za psihijatriju na planini Sinai Beth Israel, pojam "živčani slom" stekao je popularnost početkom 20. stoljeća. "Kolokvijalno se obično koristio za opisivanje velike osobne krize gotovo bilo koje vrste", kaže ona.

Dalje objašnjava da se "nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su liječnici morali liječiti ogroman psihološki danak koji su podnijeli borci, fokus prebačen s mentalnih ustanova na kliničku perspektivu. Dalje, razvijen je model bolesti koji je predložen da objasni "živčani slomovi", koji će kasnije biti nazvani "psihološkim nevoljama", s kojima su se susretali vojnici. "

Kaže da bi to kasnije dovelo do Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM), ručni psihijatri koriste za pomoć u dijagnosticiranju mentalnih zdravstvenih stanja. "DSM je tada dao specifična imena određenim poremećajima koji bi u prošlosti svi bili pretvoreni u" živčani slom ". Kako se mentalno zdravlje bolje razumijevalo i manje stigmatiziralo, izloženost opće populacije i usvajanje ovih specifičnijih izraza (depresija, anksioznost, napadi panike itd.) Postajali su uobičajeniji. "

Na kraju, primjećuje da "sada znamo da postoji nekoliko situacija, genetski čimbenici i iskustva koja su češće povezana sa padom funkcioniranja i rezultiraju" živčanim slomom ", ali ima i nekoliko čimbenika koji su nepoznati."

Danas izraz "živčani slom" nema kliničko značenje ni vrijednost. Često se koristi kao laički izraz za opisivanje razdoblja kada ljudi imaju simptome ozbiljne nevolje. Nažalost, ova upotreba često odbacuje emocionalna previranja ljudi na pejurativni ili čak stigmatizirajući način.

"Tipično se koristi u laičkom tisku za označavanje neke akutne epizode psihijatrijskih simptoma", kaže dr. Sean Luo, docent kliničke psihijatrije, Medicinski centar Sveučilišta Columbia, "međutim, ovo nije medicinski pojam i … zasigurno nije klinički precizno ".

Upotreba izraza živčani slom opala je nakon 1960-ih. Iako je zastario, i dalje se često koristi kao krilatica za pozivanje na emocionalnu ili psihološku nevolju - obično oni koji nisu upoznati s mentalnim zdravljem.

Povezani pojmovi

Postoje neki drugi izrazi i fraze povezani s pojmom živčani slom koji se često koriste sinonimno.

'Nervozne bolesti'

Ruski fiziolog Ivan Pavlov zaslužan je za jednog od prvih znanstvenika koji je pokazao mjerljivost mentalnih pojava. Prema New York Akademiji znanosti, dao je "strašan poticaj proučavanju pojava koje su prethodno znanstvenom metodologijom bile proglašene psihičkim i neprikladnim za istraživanje".

Krajem 19. stoljeća, svojim poznatim eksperimentima koji uključuju slinjenje kod pasa kao odgovor na zvono, uspio je povezati fiziološke, okolišne i intrapsihičke učinke na naš živčani sustav (na primjer, ubrzani rad srca kao simptom kod anksioznih poremećaja ili specifičnih fobija).

Otprilike u to isto vrijeme pojmovi poput "živčana bolest", "živčana iscrpljenost" i "živčani slom" na kraju bi se uveli u naš svakodnevni narodni jezik.

'Kvar'

Pojam "slom" prvi je put zabilježen 1825. godine kao imenski oblik glagolske fraze razbiti. Danas se često koristi za opis mentalnog sloma u kojem je čovjekovo normalno funkcioniranje ozbiljno oštećeno.

Važnost pravilne terminologije

Suštinski otisnuta od moderne medicine i zamijenjena DSM-om i psihofarmakologijom, upotreba izraza "živčani slom" kolokvijalni je ostatak vremena kada se o mentalnim bolestima malo razumijevalo i služi kao nesretni podsjetnik na neznanje koje i dalje prožima društvo.

"Kako su polja mentalnog zdravlja napredovala, izumili smo znanstvene, valjane i značajne deskriptore za probleme i poremećaje mentalnog zdravlja", kaže dr. Katie Davis. "Sada, kada govorimo o depresiji, možemo označiti sam poremećaj i možemo opisati specifične simptome, poput nesanice, samoubilačkih misli, gubitka energije i problema sa spavanjem."

Davis naglašava važnost korištenja pravilne i specifične terminologije kako bismo smanjili stigmu mentalnih problema i stekli naviku da o tim poremećajima razgovaramo otvoreno, iskreno i objektivno. "Jezik koji koristimo za opisivanje poremećaja mentalnog zdravlja može ili održati ili smanjiti stigmu povezanu s poremećajima mentalnog zdravlja", kaže Davis. "Moramo točno odabrati riječi."

Liječenje

Kad ljudi traže liječenje zbog "živčanog sloma", to je često zato što imaju teške simptome koji zahtijevaju hitnu intervenciju. U težim slučajevima hospitalizacija može biti potrebna za trenutnu, kratkoročnu stabilizaciju, a zatim se mogu koristiti dugotrajna terapija i lijekovi. U drugim je slučajevima ambulantno liječenje dovoljno da pomogne osobi u upravljanju i suočavanju sa svojim simptomima.

Točna vrsta korištenog liječenja ovisi o dijagnozi osobe. Liječenje može uključivati individualno savjetovanje, grupnu terapiju, obiteljsku terapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju ili neki drugi oblik psihoterapije. Psihotropni lijekovi kao što su antidepresivi, stabilizatori raspoloženja i antipsihotici mogu se također propisivati sami ili zajedno s terapijom.

Snalaženje

Ako imate psihološke ili bihevioralne simptome nevolje, postoje neke stvari koje možete učiniti.

Razgovarajte sa svojim liječnikom. Vaš liječnik primarne zdravstvene zaštite može obaviti fizički pregled i provesti laboratorijske testove kako bi se isključila bilo koja osnovna zdravstvena stanja koja mogu uzrokovati vaše simptome.
Pokušajte s terapijom. Liječnik vas može uputiti k terapeutu koji vam psihoterapijom može pomoći u simptomima.
Razmotrite lijekove. Neki simptomi poput anksioznosti i depresije mogu dobro reagirati na antidepresive i lijekove protiv anksioznosti.
Upravljajte svojim stresom. Isprobajte tehnike upravljanja stresom kao što su duboko disanje, progresivno opuštanje mišića, joga, meditacija i pažnja kako bi vam pomogli da se opustite i držite razinu stresa pod kontrolom.
Dovoljno se odmorite. Teško se snaći kad ste iscrpljeni. Usredotočite se na odlazak u krevet svake noći u isto vrijeme i buđenje u isto vrijeme svaki dan. Izbjegavajte elektroniku ili stimulativne aktivnosti prije spavanja.
Čuvaj se. Jedite zdravu, hranjivu hranu i bavite se redovitim tjelesnim aktivnostima kako biste održali svoje fizičko i mentalno zdravlje.

Nerijetko se ljudi trude nositi se sa životnim stresovima. Kad stres počne ometati vašu sposobnost funkcioniranja, to bi mogao biti znak mentalnog stanja ili vam je potrebna pomoć u pronalaženju načina za suočavanje.

Ako vi ili netko koga volite osjećate simptome onoga što se ponekad naziva živčanim slomom, nemojte se bojati razgovarati sa svojim liječnikom. Obraćanje liječniku ili stručnjaku za mentalno zdravlje može dovesti do odgovarajuće dijagnoze, podrške i liječenja.

Ako se vi ili voljena osoba borite s mentalnim zdravljem, obratite se Nacionalnoj liniji za pomoć Uprave za zlouporabu opojnih sredstava i mentalno zdravlje (SAMHSA) na 1-800-662-4357 za informacije o ustanovama za podršku i liječenje u vašem području.