Što je spoznaja?
Spoznaja je pojam koji se odnosi na mentalne procese koji su uključeni u stjecanje znanja i razumijevanja. Ti kognitivni procesi uključuju razmišljanje, znanje, pamćenje, prosuđivanje i rješavanje problema. To su funkcije mozga na višoj razini i obuhvaćaju jezik, maštu, percepciju i planiranje.
Kognitivna psihologija je područje psihologije koje istražuje kako ljudi razmišljaju i procesi koji su uključeni u spoznaju.
Vrste kognitivnih procesa
Postoji mnogo različitih vrsta kognitivnih procesa. To uključuje:
- Pažnja: Pažnja je kognitivni proces koji omogućava ljudima da se usredotoče na određeni podražaj u okolini.
- Jezik: Jezik i jezični razvoj kognitivni su procesi koji uključuju sposobnost razumijevanja i izražavanja misli kroz izgovorene i napisane riječi. Omogućuje nam komunikaciju s drugima i igra važnu ulogu u razmišljanju.
- Učenje: Učenje zahtijeva kognitivne procese koji su uključeni u uzimanje novih stvari, sintetiziranje informacija i njihovo integriranje s prethodnim znanjem.
- Memorija: Memorija je važan kognitivni proces koji omogućava ljudima da kodiraju, pohranjuju i dohvaćaju informacije. To je kritična komponenta u procesu učenja i omogućava ljudima da zadrže znanje o svijetu i svojoj osobnoj povijesti.
- Percepcija: Percepcija je kognitivni proces koji omogućava ljudima da uzimaju informacije putem svojih osjetila (senzacija), a zatim ih koriste za reagiranje i interakciju sa svijetom.
- Misao: Misao je bitan dio svakog kognitivnog procesa. Omogućuje ljudima sudjelovanje u donošenju odluka, rješavanju problema i višem obrazloženju.
Koristi
Kognitivni procesi utječu na svaki aspekt života, od škole do posla do odnosa. Neke specifične namjene ovih kognitivnih procesa uključuju sljedeće.
Učenje novih stvari
Učenje zahtijeva sposobnost uzimanja novih informacija, stvaranja novih uspomena i povezivanja s drugim stvarima koje već znate. Istraživači i nastavnici koriste svoje znanje o tim kognitivnim procesima kako bi pomogli u stvaranju poučnih materijala koji pomažu ljudima da nauče nove koncepte.
Stvaranje sjećanja
Sjećanje je glavna tema koja zanima u području kognitivne psihologije. Kako se sjećamo, čega se sjećamo i što zaboravljamo otkrivaju mnogo o tome kako funkcioniraju kognitivni procesi.
Iako ljudi često pamte da je memorija nalik na video kameru, pažljivo bilježi i katalogizira životne događaje i sprema ih za kasnije podsjećanje, istraživanje je otkrilo da je memorija puno složenija.
Donošenje odluka
Kad god ljudi donesu bilo koju vrstu odluke, to uključuje donošenje prosudbi o stvarima koje su obradili. To bi moglo uključivati usporedbu novih podataka s prethodnim znanjem, integriranje novih informacija u postojeće ideje ili čak zamjenu starog znanja novim znanjem prije nego što odaberete.
Učinak spoznaje
Kognitivni procesi imaju široki utjecaj koji utječe na sve, od svakodnevnog života do cjelokupnog zdravlja.
Doživljavanje svijeta
Dok unosite senzacije iz svijeta oko sebe, informacije koje vidite, čujete, okusite, dodirujete i mirišete prvo se moraju pretvoriti u signale koje vaš mozak može razumjeti. Proces percepcije omogućuje vam da uzmete senzorne informacije i pretvorite ih u signal koji vaš mozak može razumjeti i na koji može djelovati.
Stvaranje utisaka
Svijet je pun beskrajne količine osjetilnih iskustava. Da bi smislili sve ove dolazne informacije, važno je da vaš mozak bude u stanju svesti svoje svjetsko iskustvo na osnovne temelje. Sjećate se svega, pa se događaji svode na kritične koncepte i ideje koje su vam potrebne.
Ispunjavanje praznina
Osim što smanjuju informacije kako bi ih učinili nezaboravnijima i razumljivijima, ljudi također obrađuju ta sjećanja dok ih rekonstruiraju. U nekim se slučajevima ta razrada dogodi kada se ljudi trude nečega se sjetiti. Kad se informacija ne može povratiti, mozak ponekad podatke koji nedostaju popunjava onim što se čini da odgovara.
Interakcija sa svijetom
Spoznaja uključuje ne samo stvari koje se događaju u našim glavama, već i kako te misli i mentalni procesi utječu na naše postupke. Naša pozornost na svijet oko nas, sjećanja na prošle događaje, razumijevanje jezika, prosudbe o tome kako svijet funkcionira, i sposobnosti za rješavanje problema sve doprinose načinu na koji se ponašamo i komuniciramo s okolinom.
Savjeti
Na kognitivne procese utječe niz čimbenika, uključujući genetiku i iskustva. Iako ne možete promijeniti genetiku, postoje stvari koje možete učiniti kako biste zaštitili i maksimizirali svoje kognitivne sposobnosti:
- Ostati zdrav. Čimbenici životnog stila poput zdrave prehrane i redovitog vježbanja mogu utjecati na vaše kognitivno funkcioniranje.
- Mislite kritički. Preispitujte svoje pretpostavke i postavljajte pitanja o svojim mislima, uvjerenjima i zaključcima.
- Ostanite znatiželjni i nastavite učiti. Jedan od sjajnih načina da fleksirate svoje kognitivne sposobnosti jest neprestano izazivati sebe kako biste saznali više o svijetu.
- Preskoči multitasking. Iako se čini da bi vam odjednom nekoliko stvari pomoglo da brže završite, istraživanje je pokazalo da to zapravo smanjuje produktivnost i kvalitetu rada.
Potencijalne zamke
Važno je zapamtiti da su ti kognitivni procesi složeni i često nesavršeni. Neke od mogućih zamki koje mogu utjecati na spoznaju uključuju:
- Problemi s pažnjom: Selektivna pažnja ograničeni je resurs, pa postoji niz stvari koje mogu otežati usredotočenost na sve u vašem okruženju. Treptanje s pažnjom, na primjer, događa se kad ste toliko usredotočeni na jednu stvar da vam potpuno promakne nešto drugo što se događa ispred vas.
- Problemi s memorijom i ograničenja: Kratkotrajna memorija je iznenađujuće kratka, obično traje samo 20 do 30 sekundi. Dugotrajna memorija može biti iznenađujuće stabilna i postojana, s druge strane, s uspomenama koje traju godinama, pa čak i desetljećima. Sjećanje također može biti iznenađujuće krhka i pogrešljiva. Ponekad zaboravimo, a drugi puta smo izloženi dezinformacijskim učincima koji čak mogu dovesti do stvaranja lažnih sjećanja.
- Kognitivne pristranosti: Kognitivne pristranosti su sustavne pogreške u razmišljanju povezane s načinom na koji ljudi obrađuju i tumače informacije o svijetu. Pristrasnost potvrde jedan je od uobičajenih primjera koji uključuje samo obraćanje pažnje na informacije koje se poklapaju s vašim postojećim uvjerenjima, a zanemarujući dokaze koji ne podržavaju vaše stavove.
Povijest studija spoznaje
Studija o tome kako razmišljamo datira još iz doba drevnih grčkih filozofa Platona i Aristotela.
Filozofsko podrijetlo
Platonov pristup proučavanju uma sugerirao je da ljudi razumiju svijet prvo identificirajući osnovne principe duboko zakopane u sebi, a zatim koristeći racionalnu misao za stvaranje znanja. To su stajalište kasnije zastupali filozofi poput Renea Descartesa i jezikoslovca Noama Chomskog. Ovaj pristup spoznaji često se naziva racionalizmom.
Aristotel je, s druge strane, vjerovao da ljudi svoja znanja stječu promatranjem svijeta oko sebe. Kasniji mislioci, uključujući John Locke i B.F. Skinner, također su zagovarali ovo gledište, koje se često naziva empirizmom.
Rana psihologija
Tijekom najranijih dana psihologije i za prvu polovicu dvadesetog stoljeća, psihologijom su uglavnom dominirali psihoanaliza, biheviorizam i humanizam. Na kraju se formalno područje studija posvećeno isključivo proučavanju spoznaje pojavilo kao dio „kognitivne revolucije“ 1960-ih. Područje psihologije koje se bavi proučavanjem spoznaje poznato je kao kognitivna psihologija.
Pojava kognitivne psihologije
Jedna od najranijih definicija spoznaje predstavljena je u prvom udžbeniku o kognitivnoj psihologiji objavljenom 1967. Prema Neisseru, spoznaja je "oni procesi kojima se osjetilni ulog transformira, smanjuje, razrađuje, pohranjuje, oporavlja i koristi". U