Emocije vrše nevjerojatno snažnu silu na ljudsko ponašanje. Snažne emocije mogu uzrokovati da poduzmete radnje koje obično ne izvodite ili da izbjegnete situacije u kojima uživate. Zašto točno imamo emocije? Zbog čega imamo takve osjećaje? Istraživači, filozofi i psiholozi predložili su različite teorije kako bi objasnili kako i zašto stoje iza ljudskih emocija.
Što su osjećaji?
U psihologiji se emocija često definira kao složeno stanje osjećaja koje rezultira fizičkim i psihološkim promjenama koje utječu na mišljenje i ponašanje. Emocionalnost je povezana s nizom psiholoških fenomena, uključujući temperament, osobnost, raspoloženje i motivaciju. Prema autoru Davidu G. Myersu, ljudske emocije uključuju "… fiziološko uzbuđenje, izražajna ponašanja i svjesno iskustvo."
Teorije osjećaja
Glavne teorije osjećaja mogu se grupirati u tri glavne kategorije: fiziološke, neurološke i kognitivne.
- Fiziološke teorije sugeriraju da su odgovori u tijelu odgovorni za emocije.
- Neurološke teorije predlažemo da aktivnost unutar mozga dovodi do emocionalnih odgovora.
- Kognitivne teorije tvrde da misli i druge mentalne aktivnosti igraju bitnu ulogu u stvaranju emocija.
Evolucijska teorija osjećaja
Prirodnjak Charles Darwin pretpostavio je da su se emocije razvijale jer su bile prilagodljive i omogućavale ljudima i životinjama da prežive i razmnožavaju se. Osjećaj ljubavi i naklonosti navodi ljude na traženje partnera i razmnožavanje. Osjećaj straha prisiljava ljude da se ili bore ili bježe od izvora opasnosti.
Prema evolucijskoj teoriji osjećaja, naše emocije postoje jer služe prilagodljivoj ulozi. Emocije motiviraju ljude da brzo reagiraju na podražaje u okolini, što pomaže poboljšati šanse za uspjeh i preživljavanje.
Razumijevanje osjećaja drugih ljudi i životinja također igra presudnu ulogu u sigurnosti i preživljavanju. Ako naiđete na životinju koja šišta, pljuje i kandžira, velika je vjerojatnost da ćete brzo shvatiti da je životinja prestrašena ili da se brani i pustiti je na miru. Ako budete mogli pravilno protumačiti osjećaje drugih ljudi i životinja, možete pravilno reagirati i izbjeći opasnost.
James-Langeova teorija osjećaja
James-Langeova teorija jedan je od najpoznatijih primjera fiziološke teorije osjećaja. Neovisno koju su predložili psiholog William James i fiziolog Carl Lange, James-Langeova teorija osjećaja sugerira da se emocije javljaju kao rezultat fizioloških reakcija na događaje.
Ova teorija sugerira da viđenje vanjskog podražaja dovodi do fiziološke reakcije. Vaša emocionalna reakcija ovisi o tome kako tumačite te fizičke reakcije.
Na primjer, pretpostavimo da šetate šumom i vidite grizlija. Počinjete drhtati, a srce vam počinje ubrzati. James-Langeova teorija predlaže da zaključite da ste prestrašeni ("Drhtim. Stoga se bojim"). Prema ovoj teoriji osjećaja, ne drhtite jer se bojite. Umjesto toga, osjećate se prestrašeno jer drhtite.
Topovsko-bardska teorija osjećaja
Druga poznata fiziološka teorija je Cannon-Bardova teorija osjećaja. Walter Cannon nije se složio s James-Langeovom teorijom osjećaja na nekoliko različitih osnova. Prvo je, sugerirao je, ljudi mogu iskusiti fiziološke reakcije povezane s osjećajima, a da ih zapravo ne osjećaju. Na primjer, srce bi vam moglo ubrzati jer ste vježbali, a ne zato što se bojite.
Cannon je također sugerirao da se emocionalni odgovori javljaju prebrzo da bi bili samo proizvodi fizičkih stanja. Kada naiđete na opasnost u okolini, često ćete se osjećati strah prije nego što počnete iskusiti fizičke simptome povezane sa strahom, poput rukovanja, ubrzanog disanja i ubrzanog srca.
Cannon je svoju teoriju prvi put predložio 1920-ih, a njegov rad kasnije je proširio fiziolog Philip Bard tijekom 1930-ih. Prema Cannon-Bardovoj teoriji osjećaja, istovremeno osjećamo emocije i doživljavamo fiziološke reakcije kao što su znojenje, drhtanje i napetost mišića.
Preciznije, teorija predlaže da emocije nastanu kada talamus pošalje mozak u poruku kao odgovor na podražaj, što rezultira fiziološkom reakcijom. U isto vrijeme mozak također prima signale koji pokreću emocionalno iskustvo. Cannon i Bardova teorija sugerira da se fizičko i psihološko iskustvo osjećaja događa istodobno i da jedno ne uzrokuje drugo.
Schachter-Singerova teorija
Poznata i kao dvofaktorska teorija osjećaja, Schachter-Singer teorija je primjer kognitivne teorije osjećaja. Ova teorija sugerira da se prvo javlja fiziološko uzbuđenje, a zatim pojedinac mora prepoznati razlog njegovog uzbuđenja i doživjeti ga i označiti kao emociju. Podražaj dovodi do fiziološkog odgovora koji se zatim kognitivno tumači i označava, što rezultira emocijom.
Teorija Schachtera i Singera oslanja se i na James-Langeovu teoriju i na Cannon-Bardovu teoriju. Poput James-Langeove teorije, Schachter-Singer teorija predlaže da ljudi zaključuju o osjećajima na temelju fizioloških odgovora. Kritični čimbenik je situacija i kognitivna interpretacija koju ljudi koriste za označavanje te emocije.
Kao i Cannon-Bardova teorija, i Schachter-Singerova teorija sugerira da slični fiziološki odgovori mogu proizvesti različite emocije. Na primjer, ako tijekom važnog ispita osjetite ubrzano srce i znojenje dlanova, emociju ćete vjerojatno prepoznati kao tjeskobu. Ako doživite iste fizičke odgovore na spoju, te bi odgovore mogli protumačiti kao ljubav, naklonost ili uzbuđenje.
Teorija kognitivne procjene
Prema teorijama procjene osjećaja, razmišljanje se prvo mora dogoditi prije nego što se iskusi emocija. Richard Lazarus bio je pionir u ovom području osjećaja, a ta se teorija često naziva Lazarovom teorijom osjećaja.
Prema ovoj teoriji, slijed događaja prvo uključuje podražaj, a zatim i misao, što onda dovodi do istodobnog iskustva fiziološkog odgovora i osjećaja. Na primjer, ako u šumi naiđete na medvjeda, mogli biste odmah početi misliti da ste u velikoj opasnosti. To onda dovodi do emocionalnog iskustva straha i fizičkih reakcija povezanih s reakcijom borbe ili bijega.
Teorija osjećaja o povratnim informacijama o licu
Teorija o povratnoj reakciji lica sugerira da su izrazi lica povezani s doživljavanjem emocija. Charles Darwin i William James rano su primijetili da su ponekad fiziološki odgovori često imali izravan utjecaj na emocije, umjesto da su jednostavno posljedica emocija.
Pristalice ove teorije sugeriraju da su emocije izravno povezane s promjenama na mišićima lica. Primjerice, ljudi koji su prisiljeni ugodno se nasmiješiti nekoj društvenoj funkciji bolje će se zabaviti na događaju nego što bi bili da su se namrštili ili imali neutralniji izraz lica.
Riječ iz vrlo dobrog
Unatoč činjenici da emocije utječu na svaku odluku koju donosimo i na način na koji vidimo svijet, još uvijek postoji mnogo misterija oko kojih imamo emocije. Istraživanje emocija nastavlja istraživati što uzrokuje osjećaje i kako ti osjećaji utječu na nas.
