Psilocibin je tvar koja se nalazi u mnogim vrstama gljiva (često se nazivaju "čarobnim gljivama") koja proizvodi psihodelične učinke. Kada se ta supstanca unese, stvara osjećaj euforije i senzorne halucinacije koje traju nekoliko sati.
Neka istraživanja sugeriraju da u kombinaciji s psihoterapijom, psilocibin može biti učinkovit lijek za neka stanja mentalnog zdravlja, posebno depresije.
Depresija je jedan od najčešćih oblika mentalnih bolesti. Nacionalni institut za mentalno zdravlje izvještava da je procijenjeno da je 7,1% svih odraslih osoba u SAD-u tijekom prethodne godine doživjelo barem jednu epizodu depresije.
Srećom, standardni tretmani poput antidepresiva i psihoterapije mogu biti učinkoviti. Međutim, nedavno oživljavanje interesa za upotrebu psihodelika za liječenje mentalnih bolesti otkrilo je da bi tvari poput psilocibina mogle biti još jedan učinkovit alat u liječenju depresije.
Terapija uz pomoć psihodelike
Pa kako funkcionira terapija uz pomoć psihodelije? U sigurnom i ugodnom okruženju pojedinac će uzimati malu dozu psilocibina pod nadzorom stručnjaka.
Nakon toga, terapeut će surađivati s pojedincem kako bi im pomogao da integriraju svoju psihodeličnu sesiju. Cilj je pomoći osobi da obradi i pronađe smisao onoga što je upravo doživjela.
Važno je prepoznati da je psihoterapija presudna komponenta ovog procesa. Suradnja s terapeutom pomaže individualnim procesima i razumijevanju njihovog psihodeličnog iskustva na način koji može donijeti trajne koristi za mentalno zdravlje.
Povijest
Iako je nedavno došlo do povećanja interesa i istraživanja terapijske upotrebe psilocibina i drugih psihodelika, njihova uporaba u ljekovite i duhovne svrhe nije ništa novo.
Razne kulture i religijske tradicije već dugo koriste psihodelične tvari kao dio tradicionalne medicine i duhovnih rituala.
Otkriće LSD-a 1940-ih dovelo je do velikog broja istraživanja mogućih primjena psihodeličnih spojeva u mentalnom zdravlju.
Od 1940-ih do 1960-ih provedene su tisuće studija o upotrebi LSD-a i psilocibina, ali ova je vrsta istraživanja uglavnom zaustavljena donošenjem Zakona o kontroliranim tvarima (CSA) iz 1970.
CSA je psilocibin klasificirao kao lijek iz Priloga I., što znači da je imao "značajan potencijal za zlostavljanje i ovisnost" i "nije imao prepoznatu ljekovitu vrijednost." Zbog toga je droga postala ilegalna za bilo kakvu upotrebu.
2006. istraživači su stekli odobrenje za istraživanje potencijala psilocibina kao liječenja. Ovo je istraživanje zaključilo da je psilocibin općenito siguran i mogao bi imati pozitivan utjecaj na dobrobit.
Nacionalno istraživanje o uporabi droga i zdravlju (NSDUH) izvijestilo je da je između 2009. i 2015. otprilike 8,5% ispitanika izjavilo da je u nekom trenutku tijekom života probalo psilocibin.
Učinci
Psilocibin ima učinke slične onima kod LSD-a. Ljudi mogu iskusiti osjećaj opuštenosti i euforije. Tvar djeluje djelujući na putove u mozgu koji uključuju uporabu neurotransmitera serotonina. Ova akcija rezultira promjenama u percepciji i promijenjenom svijesti.
Nakon uzimanja psilocibina, ljudi mogu iskusiti učinke kao što su:
- Iskrivljena percepcija, uključujući promijenjeni osjećaj za vrijeme ili mjesto
- Euforija
- Halucinacije
- Izuzetno duhovna ili introspektivna iskustva
Halucinacije su često iskustvo nakon uzimanja psilocibina. Istraživanja sugeriraju da je to posljedica povećanja komunikacije kroz različite mreže u mozgu.
Neki istraživači nagađaju da bi to moglo igrati ulogu u blagotvornom utjecaju psilocibina na depresiju. Promjenom moždanih veza i stvaranjem novih, to može pomoći ljudima da se izvuku iz depresivnih obrazaca. U
Istraživanje
Iako su istraživanja o primjeni terapije depresijom uz pomoć psilocibina u tijeku, rezultati kliničkih ispitivanja dali su obećavajuće rezultate.
Studija iz 2016. pokazala je da je terapija psilocibinom povezana sa značajnim smanjenjem simptoma anksioznosti i depresije kod ljudi koji su prolazili kroz liječenje raka.
Uz ove učinke, liječenje je povezano i s nizom drugih blagodati. Oni koji su liječeni psilocibinom izvijestili su da imaju povećan optimizam i bolju kvalitetu života.
Daljnja studija sugerirala je da su i ti učinci trajni. Sudionici su zadržali značajno smanjenje simptoma depresije pet godina nakon liječenja. Istraživači su također primijetili da je između 71 i 100% sudionika opisalo terapiju potpomognutu psilocibinom kao "osobno najznačajnija i duhovno najznačajnija iskustva u njihovom životu".
Jedna studija iz 2020. Objavljena u JAMA Psihijatrija i pod vodstvom istraživača iz John Hopkins Medicine otkrili su da su dvije doze psilocibina i podržavajuća psihoterapija rezultirale brzim, značajnim antidepresivnim učincima. Oko 67% sudionika doživjelo je 50% smanjenje simptoma. Čini se da su i ti učinci trajni. Do četiri tjedna nakon tretmana, 54% sudionika koji su liječeni psilocibinom više nisu bili depresivni.
Istraživači također istražuju potencijal psilocibina za liječenje drugih stanja, uključujući ovisnosti i tjeskobu.
Rizici
Također je važno prepoznati da, iako se psilocibin općenito opisuje kao siguran, on također može proizvesti neželjene učinke kao što su:
- Zablude
- Pospanost
- Glavobolja
- Mučnina
- Nervoza
- Panika
- Paranoja
- Psihoza
Psihodelična iskustva koja inducira psilocibin mogu ponekad rezultirati onim što se naziva "lošim putovanjem". Tijekom ovog iskustva, osoba može iskusiti intenzivne osjećaje tjeskobe i straha. To također može dovesti do zastrašujućih iskustava paranoje, zabluda i halucinacija.
Iako nije moguće zaustaviti loše putovanje, boravak u ugodnom okruženju s osobom koja mu pruža podršku može biti od pomoći, zbog čega je važno probati psilocibin samo kod depresije pod nadzorom stručnjaka za mentalno zdravlje.
Psilocibin također može predstavljati rizik za ljude koji su imali epizode manije ili psihoze. Iz tog razloga, ljudi s određenim mentalnim zdravstvenim stanjima, poput bipolarnog poremećaja ili shizofrenije, ne bi trebali pokušavati terapiju potpomognutu psilocibinom.
Potencijal psilocibina u terapiji
Unatoč zanimanju za terapijski potencijal psilocibina, on i dalje ostaje tvar s Priloga I i nezakonit za uporabu.
Međutim, istraživanja sugeriraju da postoji mali rizik za fizičku ovisnost i zlostavljanje. U jednoj studiji istraživači su preporučili zakazivanje tvari ne restriktivnije od Priloga IV.
Kategorija Priloga IV definirana je kao tvari koje imaju mali rizik od ovisnosti i mali potencijal za zlostavljanje. Ova kategorija uključuje lijekove kao što su Ambien i Xanax.
FDA je 2019. godine dodijelila ono što je poznato kao status probojne terapije terapijom potpomognutom psilocibinom. Ovim se želi ubrzati postupak istraživanja i razvoja lijekova koji su pokazali preliminarne rezultate u kliničkim ispitivanjima u liječenju ozbiljnih bolesti.
Iako nije vjerojatno da će ljudi moći preuzeti recept za tu tvar u svojoj lokalnoj ljekarni, u budućnosti će možda biti vremena da ljudi mogu posjetiti liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje kako bi dobili psilocibin- potpomognuto liječenje njihove depresije.
