Biheviorizam, poznat i kao bihevioralna psihologija, teorija je učenja koja se temelji na ideji da se sva ponašanja stječu uvjetovanjem. Kondicioniranje se događa interakcijom s okolinom. Bihevioristi vjeruju da naši odgovori na podražaje iz okoline oblikuju naše postupke.
Prema ovoj školi mišljenja, ponašanje se može proučavati na sustavan i uočljiv način bez obzira na unutarnja mentalna stanja.U skladu s tom perspektivom, samo uočljivo ponašanje treba smatrati - spoznaje, osjećaji i raspoloženja su previše subjektivni.
Strogi bihevioristi vjerovali su da bilo koja osoba može biti osposobljena za izvršavanje bilo kojeg zadatka, bez obzira na genetsku pozadinu, osobine ličnosti i unutarnje misli (u granicama svojih fizičkih mogućnosti). Potrebno je samo ispravno uvjetovanje.
Kratka povijest biheviorizma
Biheviorizam je formalno uspostavljen objavljivanjem klasičnog rada Johna B. Watsona 1913. godine, "Psihologija kao bihevioristizam", najbolje opisuje sljedeći citat Watsona, koji se često smatra "ocem" biheviorizma:
"Dajte mi desetak zdrave novorođenčadi, dobro oblikovane i moj vlastiti svijet da ih odgajam, a ja ću jamčiti da ću nekoga uzeti nasumce i osposobiti ga za sve vrste stručnjaka koje bih mogao odabrati - liječnik, odvjetnik, umjetnik, glavni trgovac i, da, čak i prosjak i lopov, bez obzira na njegove talente, sklonosti, sklonosti, sposobnosti, zvanja i rasu njegovih predaka. "
Jednostavno rečeno, strogi bihevioristi vjeruju da su sva ponašanja rezultat iskustva. Svaka osoba, bez obzira na njezino podrijetlo, može biti osposobljena za djelovanje na određeni način pod uvjetom da ima ispravne uvjete.
Otprilike od 1920. do sredine 1950-ih, biheviorizam je rastao i postao dominantna škola mišljenja u psihologiji. Neki sugeriraju da je popularnost bihevioralne psihologije izrasla iz želje za uspostavljanjem psihologije kao objektivne i mjerljive znanosti.
U to su vrijeme istraživači bili zainteresirani za stvaranje teorija koje bi se mogle jasno opisati i empirijski izmjeriti, ali i koristiti za davanje doprinosa koji bi mogli imati utjecaja na tkivo svakodnevnog ljudskog života.
Ključni koncepti
Postoji nekoliko principa koji razlikuju bihevioralnu psihologiju od ostalih psiholoških pristupa.
Dvije vrste kondicioniranja
Prema bihevioralnoj psihologiji postoje dvije glavne vrste uvjetovanja, klasična uvjetovanost i operantna uvjetovanost.
Klasična kondicija
Klasična kondicija je tehnika koja se često koristi u bihevioralnom treningu u kojoj je neutralni podražaj uparen s prirodnim podražajem. Na kraju, neutralni podražaj izaziva isti odgovor kao i podražaj koji se javlja u prirodi, čak i bez da se podražaj koji se javlja u prirodi predstavlja.
Tijekom tri različite faze pridruženi podražaj postaje poznat kao uvjetovani podražaj, a naučeno ponašanje poznato je kao uvjetovani odgovor.
Kondicioniranje operanta
Kondicioniranje operanta (ponekad se naziva i instrumentalno kondicioniranje) metoda je učenja koja se događa pojačanjem i kažnjavanjem. Operativnim uvjetovanjem uspostavlja se povezanost između ponašanja i posljedica tog ponašanja.
Kada poželjni rezultat slijedi nakon radnje, vjerojatnije je da će se ponašanje ponoviti u budućnosti. S druge strane, reakcije praćene nepovoljnim ishodima imaju manje šanse da se ponove u budućnosti.
Učenje kroz udruživanje
Klasični proces kondicioniranja djeluje razvijajući povezanost između podražaja iz okoline i podražaja koji se javlja u prirodi.
U klasičnim pokusima fiziologa Ivana Pavlova psi su prezentaciju hrane (nešto što prirodno i automatski pokreće reakciju slinjenja) u početku povezivali sa zvukom zvona, a zatim i pogledom na bijeli kaput laboratorijskog asistenta. Na kraju je samo laboratorijski ogrtač kod pasa izazvao pljuvačku.
Na kondicioniranje se može utjecati
Tijekom prvog dijela klasičnog procesa kondicioniranja, poznatog kao akvizicija, uspostavlja se i pojačava odgovor. Čimbenici poput istaknutosti podražaja i vremena prezentacije mogu igrati važnu ulogu u tome koliko brzo se udruga stvara.
Kad asocijacija nestane, to je poznato kao izumiranje, što uzrokuje postupno slabljenje ili nestajanje ponašanja. Čimbenici kao što je snaga izvornog odgovora mogu igrati ulogu u tome koliko brzo dolazi do izumiranja. Što je odgovor odgovoran dulje, na primjer, to će duže trebati da izumre.
Posljedice utječu na učenje
Bihevioristički B.F. Skinner opisao je operativno uvjetovanje kao proces u kojem se učenje može dogoditi pojačavanjem i kažnjavanjem. Točnije, učeći uspostavljanjem veze između određenog ponašanja i posljedica tog ponašanja.
Primjerice, ako roditelj nagradi svoje dijete pohvalama svaki put kad uzme igračke, željeno ponašanje dosljedno se pojačava. Kao rezultat, dijete će vjerojatnije očistiti nered.
Vrijeme igra ulogu
Rasporedi pojačanja su važni u kondicioniranju operanata. Čini se da je ovaj postupak prilično naprijed - jednostavno promatrajte ponašanje i zatim ponudite nagradu ili kaznu.
Međutim, Skinner je otkrio da vrijeme tih nagrada i kazni ima važan utjecaj na brzinu stjecanja novog ponašanja i snagu odgovarajućeg odgovora.
- Kontinuirano pojačanje uključuje nagrađivanje svake pojedine instance ponašanja. Često se koristi na početku procesa kondicioniranja operanta. No kako se ponašanje nauči, raspored bi se mogao prebaciti na djelomično pojačanje.
- Djelomično pojačanje uključuje nuđenje nagrade nakon određenog broja odgovora ili nakon proteka određenog vremenskog razdoblja. Ponekad se djelomično pojačanje javlja u skladu s fiksnim rasporedom. U drugim slučajevima, prije isporuke armature mora doći do promjenljivog i nepredvidivog broja odgovora ili vremena.
Prednosti i mane
Jedna od glavnih blagodati biheviorizma je što je istraživačima omogućio da istražuju ponašanje koje se može primijetiti na znanstveni i sustavni način. Međutim, mnogi su mislioci vjerovali da je to propalo zanemarivanjem nekih važnih utjecaja na ponašanje.
Snage-
Fokusira se na uočljiva, mjerljiva ponašanja
-
Znanstveno i ponovljivo
-
Korisno za modificiranje ponašanja u stvarnom svijetu
-
Korisne primjene u terapiji, obrazovanju, roditeljstvu, brizi o djeci
-
Ne uzima u obzir biološke utjecaje
-
Ne uzima u obzir raspoloženja, misli ili osjećaje
-
Ne objašnjava svo učenje
Snage
Jedna od najvećih snaga psihologije ponašanja je sposobnost jasnog promatranja i mjerenja ponašanja. Biheviorizam se temelji na uočljivom ponašanju, pa je ponekad lakše kvantificirati i prikupiti podatke tijekom provođenja istraživanja.
Učinkovite terapijske tehnike poput intenzivne bihevioralne intervencije, analize ponašanja, ekonomije znakova i diskretnog treninga utemeljene su u biheviorizmu. Ovi su pristupi često vrlo korisni u promjeni neprilagođenih ili štetnih ponašanja i kod djece i kod odraslih.
Slabosti
Mnogi kritičari tvrde da je biheviorizam jednodimenzionalni pristup razumijevanju ljudskog ponašanja. Kritičari biheviorizma sugeriraju da teorije ponašanja ne uzimaju u obzir slobodnu volju i unutarnje utjecaje poput raspoloženja, misli i osjećaja.
Freud je, na primjer, smatrao da biheviorizam propao ne uzimajući u obzir misli, osjećaje i želje nesvjesnog uma koji utječu na postupke ljudi. Drugi mislioci, poput Carla Rogersa i drugih humanističkih psihologa, vjerovali su da je biheviorizam previše krut i ograničen, propuštajući uzeti u obzir osobnu slobodu.
U novije vrijeme biološka psihologija naglašava snagu mozga i genetičku ulogu u određivanju i utjecaju na ljudske postupke. Kognitivni pristup psihologiji usredotočen je na mentalne procese poput razmišljanja, donošenja odluka, jezika i rješavanja problema. U oba slučaja biheviorizam zanemaruje te procese i utječe u korist proučavanja samo uočljivih ponašanja.
Također, bihevioralna psihologija ne uzima u obzir druge vrste učenja do kojih dolazi bez upotrebe pojačanja i kažnjavanja. Štoviše, ljudi i životinje mogu prilagoditi svoje ponašanje kad se uvode nove informacije, čak i ako je to ponašanje utvrđeno pojačavanjem.
Utjecatelji i utjecaj
Nekoliko je mislilaca utjecalo na psihologiju ponašanja. Uz već spomenute, postoji niz istaknutih teoretičara i psihologa koji su ostavili neizbrisiv trag u bihevioralnoj psihologiji. Među njima su Edward Thorndike, pionirski psiholog koji je opisao zakon učinka, i Clark Hull, koji je predložio pokretačku teoriju učenja.
Postoji niz terapijskih tehnika ukorijenjenih u bihevioralnoj psihologiji. Iako je bihevioralna psihologija zauzela više pozadinsko mjesto nakon 1950., njezini su principi i dalje važni.
Čak se i danas analiza ponašanja često koristi kao terapijska tehnika koja pomaže djeci s autizmom i zaostatkom u razvoju da steknu nove vještine. Često uključuje procese kao što su oblikovanje (nagrađivanje bližih približavanja željenom ponašanju) i lančani rad (raščlanjivanje zadatka na manje dijelove, a zatim podučavanje i ulančavanje sljedećih koraka).
Ostale tehnike bihevioralne terapije uključuju terapiju averzije, sustavnu desenzibilizaciju, ekonomiju simbola, modeliranje i upravljanje nepredviđenim situacijama.
Riječ iz vrlo dobrog
Iako pristup ponašanju možda nije dominantna sila kakav je nekada bio, ipak je imao velik utjecaj na naše razumijevanje ljudske psihologije. Sam postupak uvjetovanja korišten je za razumijevanje mnogih različitih vrsta ponašanja, u rasponu od načina na koji ljudi uče do razvoja jezika.
Ali možda najveći doprinos bihevioralne psihologije leži u njenoj praktičnoj primjeni. Njegove tehnike mogu igrati moćnu ulogu u modificiranju problematičnog ponašanja i poticanju pozitivnijih, korisnijih odgovora. Izvan psihologije, roditelji, učitelji, treneri životinja i mnogi drugi koriste se osnovnim principima ponašanja koji pomažu u podučavanju novog ponašanja i obeshrabruju neželjena.