Što je duhovno zaobilaženje?

Što je duhovno zaobilaženje?

Duhovno zaobilaženje opisuje tendenciju korištenja duhovnih objašnjenja kako bi se izbjegla složena psihološka pitanja.Pojam je prvi stvorio početkom 1980-ih transpersonalni psihoterapeut John Welwood u svojoj knjizi Prema psihologiji buđenja. Prema Welwoodu, duhovno zaobilaženje može se definirati kao "tendencija korištenja duhovnih ideja i praksi kako bi se zaobišlo ili izbjeglo suočavanje s neriješenim emocionalnim problemima, psihološkim ranama i nedovršenim razvojnim zadacima."

Kao terapeut i budistički učitelj, Welwood je počeo primjećivati ​​da ljudi (uključujući i njega samog) često koriste duhovnost kao štit ili vrstu obrambenog mehanizma. Umjesto da rade kroz teške osjećaje ili se suočavaju s neriješenim problemima, ljudi bi ih jednostavno odbacili duhovnim objašnjenjima.

Iako to može biti način da se zaštitite od nanošenja štete ili promovira sklad među ljudima, to zapravo ne rješava problem. Umjesto toga, on samo prikriva problem, ostavljajući ga da gnoji bez ikakvog istinskog rješenja.

Iako duhovnost može biti sila koja pomaže poboljšati dobrobit pojedinca, bavljenje duhovnim zaobilaženjem kao način izbjegavanja kompliciranih osjećaja ili problema može u konačnici zaustaviti rast.

Znakovi

Duhovno zaobilaženje je način skrivanja iza duhovnosti ili duhovnih praksi. Sprječava ljude da prepoznaju što osjećaju i udaljava ih od sebe i od drugih. Neki primjeri duhovnog zaobilaženja uključuju:

• Izbjegavanje osjećaja bijesa
• Vjerujući u vlastitu duhovnu superiornost kao način skrivanja od nesigurnosti
• Vjerujući da traumatični događaji moraju poslužiti kao „iskustva učenja“ ili da iza svakog negativnog iskustva stoji srebrna podstava
• Vjerujući da su duhovne prakse poput meditacije ili molitve uvijek pozitivne
• Izuzetno visok, često nedostižan idealizam
• Osjećaj nevezanosti
• Fokusirajući se samo na duhovnost i zanemarujući sadašnjost
• Fokusirajući se samo na pozitivno ili pretjerano optimističan
• Projektiranje vlastitih negativnih osjećaja na druge
• Pretvarajući se da su stvari u redu kad očito nisu
• Misleći da ljudi mogu svoje probleme prevladati pozitivnim razmišljanjem
• Misleći da se morate “uzdići iznad” svojih osjećaja
• Korištenje obrambenih mehanizama poput poricanja i represije

Duhovno zaobilaženje površan je način prikrivanja problema na način koji će nam pomoći da se kratkoročno osjećamo bolje, ali u konačnici ništa ne rješava i samo ostavlja problem da se zadrži.

Primjeri

Duhovno zaobilaženje ponekad je teško uočiti jer je često vrlo suptilno. Međutim, gledanje primjera može pomoći da ovaj fenomen postane očigledniji:

• Nakon smrti voljene osobe, ljudi kažu preživjeloj rodbini da je pokojnik "na boljem mjestu" i da je to "sve bio dio Božjeg plana".
• Žena je ljuta i uznemirena zbog nečega što je netko drugi učinio. Kad pokuša podijeliti svoje osjećaje, prijatelji joj kažu da prestane biti toliko negativna.
• Rođak redovito prelazi granice i ponaša se na način koji šteti ostalim članovima obitelji. Umjesto da se suprotstave takvom ponašanju, oni kojima je nanesena šteta smatraju da trebaju potisnuti bijes i ostati pretjerano tolerantni.

Duhovno zaobilaženje također se često koristi za odbacivanje vrlo stvarnih briga ljudi koji se bave problemima. Ljudima koji su suočeni s diskriminacijom često se savjetuje da jednostavno budu „dragi“, „građanski“ ili „strpljivi“ kad se bave očitim zlostavljanjem. Sugerira da se ljudi mogu pouzdati u individualno pozitivno razmišljanje kako bi prevladali složena društvena pitanja.

Prepoznavanje duhovnog zaobilaženja

Ako kažete ove stvari, možda se bavite duhovnim zaobilaženjem:

• "Sve se događa s razlogom."
• "Vi sami stvarate svoju sreću."
• "Bilo je tako najbolje."
• "To je bio maskirani blagoslov."
• "Samo dobre vibracije!"
• "Misli i molitve!"

Prije nego što se poslužite floskulama, zapitajte se kome komentar uistinu pomaže. Daje li to nekome doista utjehu ili uvid ili je to samo način odbacivanja teške situacije kako biste se mogli osjećati bolje?

Uzroci

Duhovno zaobilaženje djeluje kao oblik obrambenog mehanizma. Štiti nas od stvari s kojima se čini previše bolno nositi se, ali ta zaštita košta. Zanemarivanje ili izbjegavanje problema može dugoročno pogoršati stres i kasnije otežati rješavanje problema. Iako je izbjegavanje primarni motivator iza ove vrste ponašanja, postoje i drugi čimbenici koji igraju ulogu u njegovom oblikovanju.

Wellness kultura, koja često nastavlja ideje toksične pozitivnosti i trajnog optimizma, ponekad je pokretačka snaga duhovnog zaobilaženja. Uči ljude da ne mogu biti dobro ili zdravo ako nisu u stanju izdići se iznad bilo kakve negativnosti. Problem je u tome što su negativne emocije normalne i često znak da se nešto treba promijeniti. Zanemarivanje ovih znakova može dovesti do većih problema na putu.

Individualistička kultura koja promiče ideju da ljudi moraju težiti samoaktualizaciji kako bi postigli istinsku sreću također pridonosi tendenciji izbjegavanja teških ili bolnih emocija. Umjesto da pokušava riješiti probleme u okolini koji dovode do boli, individualizam ljude uči da su oni sami odgovorni za svoju sudbinu.

Utjecaji

Duhovno zaobilaženje nije uvijek loše. U vrijeme teške nevolje to može biti način privremenog ublažavanja frustracije ili tjeskobe. Međutim, istraživači sugeriraju da to može biti štetno ako se koristi kao dugoročna strategija za suzbijanje problema.

Duhovno zaobilaženje može imati niz negativnih učinaka. Može utjecati na dobrobit pojedinca, kao i na odnose s drugima. Neke od potencijalnih negativnih posljedica uključuju:

• Anksioznost
• Slijepa odanost vođama
• Suvisnost
• Problemi s kontrolom
• Nepoštivanje osobne odgovornosti
• Emocionalna zbunjenost
• Pretjerana tolerancija neprihvatljivog ili neprimjerenog ponašanja
• Osjećaj srama
• Duhovni narcizam

Duhovni narcizam uključuje upotrebu duhovnih praksi kao način povećanja samobitnosti. Često uključuje upotrebu duhovnosti za izgradnju pojedinca, dok ga istovremeno koristi kao oružje za rušenje drugih.

Poricanje teških emocija

Ljudi se često bave duhovnim zaobilaženjem kad misle da ne bi trebali osjećati ono što osjećaju. Negativne emocije ponekad mogu biti neodoljive. Osjećaj bijesa, ljubomore, gađenja, gnjavaže i bijesa mogu biti uznemirujući, a ljudi se mogu osjećati sramno ili krivo što osjećaju ili misle takve stvari.

Umjesto da se bavi negativnim osjećajima - i bilo kakvim reakcijama na te osjećaje - duhovno zaobilaženje postaje sredstvo za izbjegavanje.

Kao što ne biste trebali pokušavati suzbiti vlastite negativne emocije kako biste izbjegli nelagodu, tako biste trebali izbjegavati želju da spasite druge ljude od emocija ili situacija zbog kojih vam je neugodno. Pokušaj spasiti ili zaštititi druge - bilo od njihovih okolnosti ili vlastitih loših izbora - također može postati oblik duhovnog zaobilaženja.

Odbacivanje tuđih emocija

Duhovno zaobilaženje može biti alat za odbacivanje onoga što drugi osjećaju. Ponekad se duhovno zaobilaženje može koristiti kao sredstvo kojim se druge podsjeća na šutnju o stvarima koje su im naštetile.

Umjesto da im se dozvoli da izraze svoju bol, drugi koji su povrijeđeni kažu da su negativna osoba. Ova tendencija koristi duhovnost za preoblikovanje događaja na način koji ljudima dopušta štetu koja im je možda nanesena.

Izbjegavanje odgovornosti

Duhovno zaobilaženje također smanjuje nelagodu koju ljudi mogu osjećati kao rezultat kognitivne disonance. Ljudi se osjećaju nelagodno kada imaju dva oprečna uvjerenja ili kad se ponašaju na način koji nije u skladu s njihovim uvjerenjima.

Na primjer, ako vjerujete da ste dobra osoba, možda ćete se boriti da preuzmete odgovornost za štetne stvari koje ste učinili. Priznanje da ste svojim postupcima naštetili nekom drugom ne samo da izaziva osjećaj krivnje, već se sukobljava i s vašom željom da sebe vidite u pozitivnom svjetlu. Na taj način, duhovno zaobilaženje postaje način za prebacivanje krivnje na drugu osobu dok se oslobađate bilo kakve odgovornosti.

Sudeći drugima

Suđenje drugim ljudima zbog izražavanja opravdane ljutnje oblik je duhovnog zaobilaženja. Ljutnja je normalna emocija i sasvim razumna reakcija na mnoge događaje i situacije. To znači da nešto nije u redu i da treba poduzeti radnje na popravljanju situacije ili popravljanju odnosa. Autentična duhovnost ne potiskuje valjane emocije samo zato što su im neudobne.

U redu je osjećati teške emocije poput bijesa, ljubomore i razočaranja. Ključno je nositi se s tim osjećajima na zdrav način.

Opravdavanje patnje

Drugi primjer duhovnog zaobilaženja je korištenje navodno duhovnih radnji kako bi se opravdalo nepoduzimanje akcije. Primjeri toga uključuju izgovaranje stvari poput "tako je s razlogom", "to je onako kako je priroda / Bog namjeravao" ili "to je što je." Pušta ljude da preuzmu bilo kakvu odgovornost, jer su prema takvim objašnjenjima te stvari prirodne, nepromjenjive ili božanski uzrokovane.

Takva objašnjenja olakšavaju jednostavno prihvaćanje stvari onakvima kakve jesu, a ne fokusiranje na korake koje možemo poduzeti da bismo promijenili situaciju. Neke situacije mogu biti izvan naše kontrole ili se možemo suočiti s preprekama koje otežavaju promjene, ali važno je prepoznati i prihvatiti odgovornost za ono što limenka učiniti da se situacija popravi.

Zaobilaženje također postaje oblik optuživanja žrtava, posebno u slučajevima kada ljudi doživljavaju negativne učinke različitih vrsta traume. Reći ljudima da bi trebali prestati biti negativni kako bi izbjegli iscrpljenost, tjeskobu, depresiju i druge fizičke i psihološke manifestacije stresa u osnovi im govori da su sami krivi za svoju bol i patnju.

Kako koči rast

Iako je duhovno zaobilaženje možda manje štetno od nekih drugih mehanizama suočavanja, ipak može dovesti do negativnih ishoda koji povrijede sposobnost pojedinca da raste kao osoba i ispuni svoj potencijal. Može prigušiti emocionalni razvoj, pa čak i stati na put potpuno ostvarenoj duhovnosti.

Duhovno zaobilaženje također ponekad može uključivati ​​sudjelovanje u "duhovnim" aktivnostima kako bi se osjećao superiorno ili kako bi se zaobišlo potrebno poduzimati bilo kakvu značajnu akciju. Umjesto da razgovarate o sukobu, vi ćete meditirati. Umjesto da sudjelujete u svojoj zajednici, posjetit ćete hram. Umjesto da se suočite sa svojom nelagodom, izgovorit ćete molitvu. Problem nije u bavljenju tim duhovnim praksama. Problem je u tome što ih koristite kao štit kako biste se osjećali bolje - ne iz istinski duhovnih razloga.

Zbog toga duhovno zaobilaženje ponekad može biti tako suptilno i teško ga je uočiti i kod sebe i kod drugih. Meditacija može biti koristan način suočavanja sa stresom koji će vam pomoći u suočavanju s sukobom. Posjet značajnim mjestima može vam pomoći da uspostavite vezu sa svojom zajednicom. Molitva vam može pružiti osjećaj mira ili utjehe kad se suočite s neugodnom istinom.

Razlika leži u namjerama koje stoje iza tih radnji. Jesu li način da se osjećate duhovno superiorno nad drugima? Tada vjerojatno funkcioniraju uglavnom kao duhovna premosnica koja sprečava istinski rast.

Zdravi izrazi duhovnosti pomažu vam da rastete kao osoba, a zaobilaženje stvara prepreku između vas i autentičnog rasta.

Savjeti i trikovi

Duhovno zaobilaženje može djelovati kao način zaštite sebe od stvari koje smatramo prijetećima, ali zanemaruje važnu istinu. Ne možemo birati koje emocije doživljavamo. Život ne može biti samo dobre misli, osjećaji i osjećaji. Da bismo doživjeli visoke, moramo podnijeti i najniže.

Neke stvari koje možete učiniti da biste se pokušali suprotstaviti tendenciji duhovnog zaobilaženja uključuju:

• Izbjegavajte označavati osjećaje kao dobre ili loše. Iako su neke emocije možda negativne ili neugodne, one imaju svrhu. Emocionalna iskustva nisu pogrešna ili tabu, a osjećaj tih emocija ne čini vas lošom osobom. Pokušajte svoje osjećaje promatrati s prihvaćanjem i imajte na umu da su sva emocionalna stanja samo privremena.
• Zapamtite da negativne misli i osjećaji imaju svrhu. Cilj života nije izbjegavanje takvih misli, nego je korištenje tih misli za poticanje pozitivnih radnji. Jednostavno oblačenje sunčanih naočala ružičaste boje i ignoriranje problema ne rješava ga.
• Ne zaboravite da su neugodni osjećaji često znak da nešto nije u redu i da se nešto treba promijeniti. Ako uvijek pokušavate smanjiti nelagodu jednostavnim izbjegavanjem, situacije koje vam stvaraju nevolju ostat će iste. Gledajte na te neugodne emocije kao na priliku za transformaciju, a ne na teret koji treba izbjegavati.

Iako duhovno zaobilaženje otežava prepoznavanje valjanih osjećaja, važno je zapamtiti da sama duhovnost može biti pozitivna snaga u vašem životu. Istraživanja sugeriraju da duhovnost često može imati brojne tjelesne i mentalne blagodati.Ljudi se često okreću duhovnosti kako bi joj vratili nadu, izborili se s nevoljom, pronašli oslonac i pronašli smisao života.

Studije su, na primjer, pokazale da su ljudi koji se bave duhovnim praksama manje skloni depresiji, bolje se nose sa stresom, imaju bolje cjelokupno zdravlje i imaju bolju psihološku dobrobit.

Riječ iz vrlo dobrog

Ne budite pretjerani prema sebi zbog pogrešaka. Rast je proces i lako je pasti u stare navike, posebno kada se pokušavate nositi s nečim teškim. Duhovnost može biti pozitivna snaga u vašem životu, a mnoge duhovne prakse mogu biti izvrsni alati za upravljanje stresom. Aktivnim izbjegavanjem duhovnog zaobilaženja, duhovnost možete pretvoriti u praksu koja će vam pomoći da živite skladnije i ispunjenije.