Mikrodoziranje uključuje uzimanje vrlo niskih doza neke tvari, obično psihodeličnog lijeka. Količina korištene tvari znatno je ispod halucinogene doze, no zagovornici vjeruju da takva praksa može proizvesti niz pozitivnih učinaka na zdravlje.
Ove male doze su namijenjene poboljšanju svakodnevnog funkcioniranja uz izbjegavanje dramatično promijenjenog stanja svijesti.
Ljudi su motivirani za mikrodoziranje iz više razloga. To uključuje želju za:
- Ublažiti simptome mentalnog zdravlja (poput anksioznosti i depresije)
- Poboljšajte izvedbu
- Olakšajte socijalne interakcije
- Poboljšati kreativnost
- Povećana energija
- Povećajte fokus
- Povećati koncentraciju
- Smanjiti fizičke simptome (poput napetosti mišića i glavobolje)
- Oslobodite se menstrualnih bolova
Zanimanje za mikrodoziranje izuzetno je poraslo posljednjih godina, iznjedrivši obilje internetskih rasprava, videozapisa i članaka posvećenih praksi. Unatoč dramatičnom porastu istaknutosti, istraživanje je još uvijek u povojima.
Može li mikrodoziranje doista poboljšati vaše mentalno zdravlje? Da li je sigurno? Je li to legalno? Odgovor na ta pitanja ovisi o raznim čimbenicima.
Malo se zna o prevalenciji, učincima, sigurnosti i dugoročnim utjecajima, pa je potrebno više istraživanja kako bi se u potpunosti razumjela potencijalna pomoć ili šteta koju mikrodoziranje može imati. Zakonitost prakse ovisi o upotrijebljenim supstancama - dvije najpopularnije supstance su ilegalne, ali neke druge mogu se legalno mikrodozirati.
Povijest mikrodoziranja
Psihodeli su snažne psihoaktivne tvari koje proizvode učinke na promjenu uma, uključujući promjene u percepciji, raspoloženju i spoznaji.
Rano istraživanje o upotrebi psihodelika pokazalo je niz blagotvornih učinaka.Psihijatri su ih koristili tijekom eksperimenata tijekom četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom 1960-ih figure kontrakulture poput psihologa Timothyja Learyja pomogle su popularizirati halucinogene. Međutim, istraživanje na tu temu učinkovito je zaustavljeno na razdoblje od 40 godina nakon što su takve tvari zabranjene u Sjedinjenim Državama.
Praksa mikrodoziranja znatno je porasla posljednjih godina, posebno jer je medijsku pokrivenost postigla iz niza istaknutih publikacija. Interes za mikrodoziranje porastao je zajedno sa srodnim praksama poput upotrebe "pametnih lijekova" i nootropica.
Tvari
Definicije što točno predstavlja mikrodozu variraju. Općenito, uključuje uzimanje oko 5% do 10% rekreacijske doze halucinogene tvari. To iznosi negdje između 10 i 20 mikrograma.
Tvari koje se često koriste za mikrodoziranje uključuju:
Ayahuasca
Ova psihoaktivna piva ili čaj potječu iz Južne Amerike koja se koristi kao dio nekih vjerskih ceremonija.
Kanabidiol (CBD)
CBD je drugi najzastupljeniji kanabinoid koji se nalazi u marihuani. Nije psihoaktivan i vjeruje se da pomaže u ublažavanju tjeskobe i stresa.
Kanabis
Poznata i kao marihuana, može se koristiti i za mikrodoziranje, a navodno pomaže u ublažavanju tjeskobe i poboljšanju fokusa.
Ibogain
Ovo je kora korijena koja se uzgaja u Srednjoj Africi, a ponekad se koristi u tradicionalnoj duhovnoj medicini. Neka istraživanja sugeriraju da može obećavati ublažavanje ovisnosti o opioidima.
Ketamin
Ovaj se lijek obično koristi za izazivanje i održavanje ublažavanja boli i sedacije tijekom operacije.
Dietilamid lizergične kiseline (LSD)
LSD se smatra najpopularnijom tvari za mikrodoziranje, kaže se da pomaže ljudima da se osjećaju usredotočenije, produktivnije i kreativnije.
Meskalin (pejot)
Meskalin je psihodelik koji se prirodno javlja i ima učinke slične LSD-u i igrao je važnu ulogu u indijanskoj tradiciji. Iako je u SAD-u nezakonita, njegova je upotreba legalna za određene vjerske skupine i za znanstvena istraživanja.
Metilendioksiamfetamin (MDMA)
U narodu poznat kao ecstasy ili molly, MDMA je psihoaktivni lijek koji se prvenstveno koristi u rekreacijske svrhe. Ima energizirajuće učinke i pojačava osjećaje empatije i samosvijesti.
Metilfenidat (Ritalin)
Ovaj se lijek koristi za liječenje ADHD-a i narkolepsije, ali se ponekad koristi rekreativno kako bi se poboljšali akademski ili sportski učinci.
Nikotin
Popularno konzumiran u duhanskim proizvodima, ljudi koji mikrodoziraju nikotin sugeriraju da to može poboljšati pamćenje i fokus.
N, N-dimetiltriptamin (DMT)
DMT proizvodi kratka, ali intenzivna psihodelična iskustva. Kad se mikro dozira, zagovornici sugeriraju da to pomaže u povećanju duhovne svijesti i smanjenju osjećaja tjeskobe.
Psilocibin ("čarobne" gljive)
Kao i LSD, i psilocibin je jedna od najpopularnijih tvari koja se koristi u mikrodoziranju. Neka istraživanja sugeriraju da tvar može imati antidepresivne učinke.
Iako se može koristiti niz različitih tvari, one koje se najčešće koriste za mikrodoziranje su psihodeliki LSD i psilocibin. Te su najčešće najistraženije i često ih je lakše dobiti od nekih manje korištenih tvari.
Važno je napomenuti da su LSD, psilocibin, ibogain i DMT od strane Uprave za provođenje lijekova (DEA) klasificirani kao lijekovi s Priloga I., što znači da je njihovo posjedovanje, uporaba i distribucija u SAD-u nezakonito.
Učinci
Nedostaje istraživanje učinaka i potencijalnih koristi mikrodoziranja. Drugi je problem taj što istraživači još ne znaju moguće dugoročne učinke ove prakse.
Od dosadašnjih istraživanja, većina se studija oslanja na ispitanike koji sami prijavljuju svoja prošla iskustva s mikrodoziranjem. Takve studije možda neće dati cjelovit prikaz prakse, jer većina ovih sudionika već očekuje dobro iskustvo, pa njihove povratne informacije mogu biti pristrane.
Da bi se utvrdilo ima li mikrodoziranje potencijal za poboljšanje mentalne dobrobiti ili liječenje određenih mentalnih poremećaja, moraju biti randomizirana kontrolirana ispitivanja koja uspoređuju učinke mikrodoziranja s učincima placeba.
Opažene blagodati
U jednoj studiji koja se pitala za uočene koristi, sudionici su izvijestili o sljedećim pozitivnim ishodima:
- Poboljšano raspoloženje
- Poboljšani fokus
- Kreativnost
- Samoučinkovitost
- Povećana energija
- Socijalna davanja
- Kognitivne koristi
- Smanjena anksioznost
Kreativnost
Povećana kreativnost jedna je od najčešće prijavljenih blagodati mikrodoziranja, ali je i jedna od najtežih za mjerenje. Ljudi mogu osjećati da su kreativniji, ali to ne mora nužno odgovarati stvarnim poboljšanjima u rješavanju problema i inovacijama.
Iako je potrebno daljnje istraživanje, ispitanici izvješćuju da se osjećaju usredotočenije, pažljivije i angažiranije sa svijetom oko sebe. Veća otvorenost, znatiželja, promjena perspektiva i sveukupno veći osjećaji kreativnosti obično su zabilježene prednosti.
Mentalno zdravlje
Ljudi koji prijavljuju mikrodoziranje to često čine kako bi ublažili simptome stresa, tjeskobe ili depresije. Jedno je istraživanje pokazalo da je mentalno zdravlje jedan od ključnih razloga zašto su se mnogi ljudi odlučili isprobati mikrodoziranje, a 44% sudionika izvijestilo je da je praksa dovela do poboljšanja njihovog mentalnog zdravlja.
Još jedna studija objavljena u časopisu Granice u psihijatriji pitali su sudionike putem mrežnog upitnika o njihovim iskustvima s mikrodoziranjem. Sudionici studije bili su stariji od 18 godina i dijagnosticirano im je najmanje jedno mentalno zdravstveno stanje. Rezultati sugeriraju da su mnogi sudionici smatrali da je mikrodoziranje učinkovitije od nekih drugih vrsta konvencionalnog liječenja, ali ne toliko učinkovito kao standardne doze psihodelika.
Dobrobit
Ljudi često prijavljuju osjećaje poboljšanja raspoloženja kao što su veća sreća, mir, smirenost, dobrobit, smanjeni simptomi depresije, optimizam i bolji pogled na život.
Često se izvještavaju i o kognitivnim i socijalnim naknadama. To uključuje stvari poput poboljšane mentalne jasnoće, veće empatije i veće razine ekstraverzije.
Ljudi koji su isprobali mikrodoziranje također često izvještavaju da imaju niz drugih uočenih blagodati, uključujući opći nedostatak nuspojava, sposobnost kontrole doze i novost samog iskustva.
Puna doza nasuprot mikrodozi
Iako još uvijek nedostaje istraživanja o mikrodoziranju, neki nedavni dokazi ukazuju na to da psihodeli u punoj dozi mogu imati neke koristi. Unatoč ranijim zabrinutostima, istraživanje nije pronašlo vezu između upotrebe psihodelika i kasnijih mentalnih bolesti ili samoubilačkih radnji.U stvari, u nekim su izvješćima te tvari povezane s nižom stopom mentalnih problema.
Neke su studije otkrile da LSD i psilocibin mogu biti korisni u liječenju ovisnosti o drogama i alkoholu te depresije.Također, MDMA je pokazao neke koristi u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Pokazalo se da psihodeli povećavaju otvorenost. Neka istraživanja sugeriraju da psihodeli (u punim dozama) mogu pomoći u ublažavanju nekih stanja mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost i depresiju.
Što bi ovo moglo predložiti u smislu mikrodoziranja? Važno je zapamtiti da iako su neke tvari pokazale da imaju terapijski potencijal u punim dozama, to ne mora nužno značiti da će ljudi iskusiti iste učinke u subhalucinogenim dozama.
Mikrodoziranje nudi neke prednosti u odnosu na upotrebu psihodelika u punim dozama. Iako ove tvari imaju mali fiziološki rizik, pune doze dovode ljude u rizik da dožive psihološke nuspojave, uključujući ono što se u narodu naziva "loš put".
"Loše putovanje" je iskustvo koje karakteriziraju zastrašujuće halucinacije, paranoja, promjene raspoloženja i zablude koje potencijalno mogu biti opasne. Dakle, iako se čini da standardne doze psihodelika nude neke dobrobiti, one nisu uvijek poželjne zbog promjena u percepciji, spoznaji i osjećajima, kao i zbog mogućnosti neželjenih nuspojava.
Budući da mikrodoziranje uključuje mnogo manje doze, ljudi imaju manje šanse da imaju te negativne nuspojave. Međutim, također je važno biti svjestan da čak i subhalucinogene doze ovih tvari mogu proizvesti neželjene i neugodne nuspojave.
Zbog perspektivnog potencijala viđenog u istraživanju standardnih doza psihodeličnih tvari, potencijal mikrodoziranja kao mentalnog zdravlja i liječenja zbog ovisnosti nalaže daljnja istraživanja.
Sigurnost i rizici
Mikrodoziranje nekim ljudima može pružiti neke prednosti, ali to ne znači da je bez neželjenih učinaka. U jednoj studiji sudionici su izvijestili o brojnim izazovima povezanim s mikrodoziranjem. Neki prijavljeni problemi uključuju:
- Fiziološka nelagoda
- Oštećeni fokus
- Oštećena energija
- Povećani simptomi
- Oštećeno raspoloženje
- Povećana anksioznost
- Socijalno uplitanje
- Kognitivne smetnje
Neki ljudi s određenim medicinskim stanjima, poput anksioznosti, mogu otkriti da ove tvari mogu pogoršati simptome. Osobe koje u anamnezi imaju psihotične poremećaje poput šizofrenije ili bipolarnog poremećaja, možda žele izbjegavati psihodelične tvari na bilo kojoj razini doziranja.
Sljedeće važno sigurnosno razmatranje jest činjenica da, jer su mnoge tvari koje se koriste za mikrodoziranje ilegalne, ne postoji regulacija proizvodnje i proizvodnje tih tvari.
Jedno je istraživanje pokazalo da se MDMA tablete često miješaju s drugim tvarima, uključujući soli za kupanje, a samo je 60% tih tableta uopće sadržavalo bilo kakav MDMA, što znači da je kad nabavljate te tvari vrlo teško znati što ste zapravo dobivanje.
Zakonitost
Najčešći izazov za ljude koji su probali mikrodoziranje jest činjenica da su te tvari ilegalne. Na primjer, LSD, psilocibin i pejot navedeni su kao lijekovi s Priloga I u Zakonu o kontroliranim tvarima.
Uprava za provođenje droga (DEA) opisuje te supstance kao da „trenutno nemaju prihvaćenu medicinsku uporabu i imaju veliku mogućnost zlouporabe.“ To znači da je protuzakonito uzgajati, posjedovati ili prodavati takve tvari bilo za osobnu uporabu ili distribuciju.
Takve se tvari mogu pojaviti i na standardnim testovima lijekova, čak i u vrlo malim dozama. To bi moglo dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući pravne troškove i gubitak zaposlenja.
Stručna razmatranja
Terapija uz pomoć psihodelike odnosi se na bilo koju vrstu terapijske prakse koja se pomaže uzimanjem psihodeličnog lijeka. Iako je istraživanje ove prakse u velikoj mjeri zaustavljeno nakon donošenja Zakona o kontroliranim tvarima, u posljednje vrijeme ponovno je poraslo zanimanje za kliničku upotrebu psihodelika kao dijela terapijskog liječenja.
Važno je napomenuti da su ove tvari i dalje ilegalne i da ih liječnik ili psihijatar ne može zakonski propisati ili davati. Međutim, kako se provodi više istraživanja o upotrebi psihodelika, kako u standardnim dozama, tako i u mikrodozama, može biti moguće da se psihodeliki pronađu u različitim paradigmama liječenja.
Nedavno je potaknuta reklasifikacija psihodelika u supstance kontrolirane s Popisa II. Time bi se prepoznalo da oni imaju medicinsku uporabu, što bi omogućilo daljnja istraživanja i njihovu upotrebu u kliničkim, nadziranim uvjetima. Hoće li se to, međutim, tek vidjeti.
Riječ iz vrlo dobrog
Mikrodoziranje pokazuje obećanja, ali važno je imati na umu da njegovi učinci nisu dobro istraženi i da su u mnogim slučajevima te tvari ilegalne. Ne smije se koristiti za zamjenu profesionalnog liječenja ako imate simptome mentalnog zdravlja.
Ako se vi ili voljena osoba borite s upotrebom ili ovisnostima o drogama, obratite se Nacionalnoj liniji za pomoć Uprave za zlouporabu opojnih sredstava i mentalno zdravlje (SAMHSA) na 1-800-662-4357 za informacije o ustanovama za podršku i liječenje u vašem području.
Dodatne resurse za mentalno zdravlje potražite u našoj nacionalnoj bazi podataka linija za pomoć.