Psiholozi često govore o različitim vrstama pamćenja. Dugotrajna sjećanja su vrsta relativno trajnog pamćenja. Ono što razlikuje ova sjećanja su ta da su obično stabilna i mogu trajati dugo - često i godinama.
Dugotrajna memorija odnosi se na pohranu informacija tijekom duljeg razdoblja. Ako se možete sjetiti nečega što se dogodilo prije samo nekoliko trenutaka, bilo da se dogodilo prije nekoliko sati ili desetljećima ranije, onda je to dugoročno sjećanje. Neke važne stvari koje treba znati o dugotrajnom pamćenju:
- Dugotrajna sjećanja često su izvan svjesnog uma. Te su informacije uglavnom izvan naše svijesti, ali se mogu pozvati u radnu memoriju i koristiti po potrebi. Nekih se uspomena relativno lako prisjetiti, dok je drugima mnogo teže pristupiti.
- Nisu sva dugoročna sjećanja jednaka. Iako vam neke uspomene brzo padaju na pamet, druge su slabije i možda će im trebati poticaji ili podsjetnici da ih usredotoče. Informacije koje su od veće važnosti dovode do snažnijeg opoziva. Obično se možete sjetiti važnih događaja kao što je dan vašeg vjenčanja s puno većom jasnoćom i detaljima nego manje pamtljivih dana.
- Sjećanja kojima se često pristupa postaju sve jača i lakše se prisjećaju. Pristup tim sjećanjima uvijek iznova jača neuronske mreže u kojima su informacije kodirane, što dovodi do lakšeg prisjećanja informacija. Sjećanja koja se često ne podsjećaju ponekad mogu oslabiti ili ih čak izgubiti ili zamijeniti drugim informacijama.
Trajanje i kapacitet dugotrajne memorije
Kroz proces udruživanja i probe, sadržaj kratkoročnog pamćenja može postati dugoročno pamćenje. Dugotrajna sjećanja mogu potrajati nekoliko dana i desetljeća.
Brojni su čimbenici koji mogu utjecati na to koliko dugo informacija traje u dugotrajnoj memoriji. Prvo, način na koji je memorija uopće kodirana može igrati značajnu ulogu. Ako ste bili vrlo svjesni i budni kad ste imali iskustva, sjećanje će vjerojatno biti puno življe.
Koliko puta pristupite memoriji također može imati ulogu u snazi i trajanju memorije. Nije iznenađujuće, uspomene kojih se morate prisjetiti često se slijepe i postaju puno jače. To je razlog zašto ponavljanje informacija tijekom studiranja dovodi do boljeg opoziva na ispitu.
Vrste dugotrajne memorije
Dugotrajna memorija obično se dijeli na dvije vrste - eksplicitne i implicitne.
- Eksplicitna sjećanja, također poznate kao deklarativna sjećanja, uključuju sva sjećanja koja su dostupna u svijesti. Eksplicitno pamćenje možemo dalje podijeliti na epizodno (specifični događaji) i semantičko (znanje o svijetu).
- Implicitna sjećanja su oni koji su uglavnom nesvjesni. Ova vrsta memorije uključuje proceduralnu memoriju, koja uključuje sjećanja na kretanje tijela i kako koristiti predmete u okolini. Primjeri proceduralnih sjećanja su način vožnje automobila ili korištenje računala.
Kako se dugoročna sjećanja mijenjaju
Model memorije za obradu informacija karakterizira ljudsku memoriju jednako kao i računalo. Informacije ulaze u kratkotrajnu memoriju (privremena pohrana), a zatim se neke od tih informacija prenose u dugotrajnu memoriju (relativno trajna pohrana), slično kao što se informacije spremaju na tvrdi disk računala.
Kada su informacije potrebne, one se iz ovog dugotrajnog skladišta izbacuju pomoću znakova zaštite okoliša, slično poput pristupa spremljenoj mapi na računalu. Međutim, ove spremljene uspomene mogu se promijeniti.
Pristup memorijama traži promjenu
Nedavna istraživanja sugeriraju da se sjećanja ne spremaju u statičnom stanju, a zatim se izvlače sa savršenom jasnoćom. Istraživači su otkrili da se sjećanja transformiraju svaki put kad im se pristupi.
Neuroni prvo kodiraju uspomene u kori i hipokampusu. Svaki put kad se memorija prisjeti, ona se zatim kodira sličnim, ali ne i identičnim nizom neurona.
Pristup uspomenama često ih pomaže ojačati, no istraživanje je pokazalo da ovo ponovno kodiranje može utjecati na to kako se informacije pamte. Suptilni detalji mogu se promijeniti, a određeni aspekti memorije mogu se ojačati, oslabiti ili čak potpuno izgubiti, ovisno o tome koji se neuroni aktiviraju.
Sjećanja nisu postavljena u kamen
Sjećanja mogu biti iznenađujuće krhka i osjetljiva na promjene, pogrešne informacije i smetnje. Stručnjakinja za pamćenje Elizabeth Loftus pokazala je kako se lako mogu pokrenuti lažne uspomene. U jednom od svojih najpoznatijih eksperimenata uspjela je natjerati 25% svojih sudionika da povjeruju u lažno sjećanje da su se nekada kao dijete izgubili u trgovačkom centru.
Zašto je dugotrajno pamćenje tako osjetljivo na ove netočnosti? U nekim slučajevima ljudi propuštaju važne detalje o događajima. Kako bi popunio ove nedostajuće praznine u informacijama, mozak ponekad izmišlja detalje koji izgledaju kao da imaju smisla. U drugim slučajevima, stara sjećanja mogu ometati stvaranje novih, što otežava prisjećanje na ono što se zapravo dogodilo.
Riječ iz vrlo dobrog
Dugoročno pamćenje igra vitalnu ulogu u svakodnevnom životu, omogućujući vam izgradnju temelja informacija i pamćenja koji vam omogućuju da živite svoj život. Iako je o sjećanjima lako misliti kao o nečemu sličnom datotekama na računalu, istraživanje je pokazalo da je dugotrajna memorija i postojana, ali i podložna pogreškama.
