Model zdravstvenog uvjerenja (HBM) alat je koji znanstvenici koriste za pokušaj predviđanja zdravstvenih ponašanja. Izvorno je razvijen 1950-ih, a ažuriran 1980-ih. Model se temelji na teoriji da je spremnost osobe da promijeni svoje zdravstveno ponašanje ponajprije posljedica njihove zdravstvene percepcije.
Prema ovom modelu, vaša pojedinačna uvjerenja o zdravlju i zdravstvenim uvjetima igraju ulogu u određivanju vašeg zdravstvenog ponašanja. Ključni čimbenici koji utječu na vaš pristup zdravlju uključuju:
- Sve prepreke za koje mislite da vam stoje na putu
- Izloženost informacijama koje vas potiču na akciju
- Koliku ćete korist imati od zdravog ponašanja
- Koliko mislite da ste podložni bolesti
- Kakve mislite da će posljedice biti razbolijevanje
- Vaše povjerenje u vašu sposobnost uspjeha
Zdravstveni stručnjaci često traže načine kako takvi modeli zdravstvenih uvjerenja mogu utjecati na radnje koje ljudi poduzimaju, uključujući ponašanja koja mogu imati utjecaja na pojedinačno i javno zdravlje.
Percipirana ozbiljnost
Vjerojatnost da će osoba promijeniti svoje zdravstveno ponašanje kako bi izbjegla posljedice ovisi o tome koliko ozbiljno vjeruje da će posljedice biti. Na primjer:
- Ako ste mladi i zaljubljeni, teško da ćete izbjeći ljubljenje drage u usta samo zato što oni njuškaju i možda se prehladite. S druge strane, vjerojatno biste se prestali ljubiti ako bi vam to moglo dovesti do ozbiljnije bolesti.
- Slično tome, manje je vjerojatno da će ljudi uzeti u obzir kondome kad smatraju da su spolno prenosive bolesti manja neugodnost. Zbog toga se prijemčivost za poruke o sigurnom seksu povećala tijekom epidemije AIDS-a. Opažena ozbiljnost izuzetno se povećala.
Težina bolesti može imati velik utjecaj na zdravstvene ishode. Međutim, brojna su istraživanja pokazala da je opažena ozbiljnost rizika zapravo najsnažniji prediktor hoće li se ljudi baviti preventivnim zdravstvenim ponašanjem ili ne.
Opažena osjetljivost
Ljudi neće promijeniti svoje zdravstveno ponašanje ako ne vjeruju da su u opasnosti. Na primjer:
- Pojedinci koji ne misle da će oboljeti od gripe rjeđe će dobiti godišnju vakcinu protiv gripe.
- Ljudi koji misle da je malo vjerojatno da će dobiti rak kože, rjeđe će nositi kremu za sunčanje ili ograničiti izlaganje suncu.
- Oni koji ne misle da imaju rizik od zaraze HIV-om nezaštićenim odnosom, rjeđe će koristiti kondom.
- Mladi ljudi koji ne misle da imaju rizik od raka pluća rjeđe prestaju pušiti.
Istraživanja sugeriraju da je osjetljivost na bolest važan prediktor preventivnog zdravstvenog ponašanja.
Opažene blagodati
Teško je uvjeriti ljude da promijene ponašanje ako u njima nema nečega. Ljudi se ne žele odreći nečega u čemu uživaju ako ne dobiju i nešto zauzvrat. Na primjer:
- Osoba vjerojatno neće prestati pušiti ako ne misli da će joj to na neki način poboljšati život.
- Par se možda neće odlučiti baviti se sigurnim seksom ako ne vidi kako bi im to moglo poboljšati seksualni život.
- Ljudi se možda neće cijepiti ako ne misle da za njih postoji individualna korist.
Te se opažane koristi često povezuju s drugim čimbenicima, uključujući percipiranu učinkovitost ponašanja. Ako vjerujete da redovito vježbanje i zdrava prehrana mogu spriječiti srčane bolesti, to vjerovanje povećava uočene blagodati takvih ponašanja.
Percipirane barijere
Jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi ne mijenjaju svoje zdravstveno ponašanje je taj što misle da će to biti teško. Promjena zdravstvenog ponašanja može koštati napora, novca i vremena. Uobičajeno uočene prepreke uključuju:
- Količina potrebnog napora
- Opasnost
- Nelagoda
- Trošak
- Neugodnost
- Društvene posljedice
Ponekad nisu samo fizičke poteškoće u pitanju već i socijalne poteškoće. Na primjer, ako svi iz vašeg ureda izlaze na piće petkom, možda će biti vrlo teško smanjiti unos alkohola. Ako mislite da su kondomi znak nepovjerenja u vezi, možda se ustručavate da ih iznesete.
Pokazalo se da su percipirane prepreke zdravom ponašanju jedini najsnažniji prediktor hoće li ljudi biti spremni na zdravo ponašanje.
Pri promicanju ponašanja povezanih sa zdravljem, poput cijepljenja ili prevencije spolno prenosivih bolesti, važno je pronaći načine kako pomoći ljudima da prevladaju uočene barijere. Programi za prevenciju bolesti to često mogu učiniti povećanjem pristupačnosti, smanjenjem troškova ili promicanjem uvjerenja o samoefikasnosti.
Znakovi za akciju i samoefikasnost
Jedna od najboljih stvari u modelu Zdravstvenog uvjerenja jest koliko realno uokviruje ponašanje ljudi. Prepoznaje činjenicu da ponekad želja za promjenom zdravstvenog ponašanja nije dovoljna da bi nekoga zapravo natjerao na to.
Zbog toga uključuje još dva elementa koja su potrebna da bi pojedinac napravio iskorak. Ova dva elementa su znakovi za akciju i Samoučinkovitost.
- Znakovi za akciju su vanjski događaji koji potiču želju za promjenom zdravlja. To mogu biti sve, od kombija za krvni tlak koji je prisutan na sajmu zdravlja, preko gledanja plakata za kondom u vlaku, pa do toga da rođak umre od raka. Znak za akciju nešto je što pomaže nekome preusmjeriti od želje za zdravstvenom promjenom do stvarne promjene.
- Samoučinkovitost je element koji je model dodan tek 1988. Samoefikasnost promatra vjerovanje osobe u njezinu sposobnost da napravi promjene povezane sa zdravljem. Možda se čini trivijalnim, ali vjera u vašu sposobnost da nešto učinite ima ogroman utjecaj na vašu stvarnu sposobnost da to učinite.
Pronalaženje načina za poboljšanje individualne samoefikasnosti može imati pozitivan utjecaj na ponašanja povezana sa zdravljem. Primjerice, jedno je istraživanje pokazalo da je vjerojatnije da će žene koje su imale veći osjećaj samoefikasnosti prema dojenju dulje dojiti svoju dojenčad. Istraživači su zaključili da će podučavanje majki da budu sigurnije u dojenje poboljšati prehranu dojenčadi.
Misleći da nećete uspjeti, gotovo će se pobrinuti da to učinite. U stvari, posljednjih godina utvrđeno je da je samoefikasnost jedan od najvažnijih čimbenika u sposobnosti pojedinca da uspješno pregovara o upotrebi kondoma.
Riječ iz vrlo dobrog
Model zdravstvenog uvjerenja može biti koristan način za zdravstvene profesore da osmisle intervencije koje mogu poboljšati i pojedinačno i javno zdravlje. Razumijevanjem čimbenika koji utječu na zdravstvene izbore koje ljudi donose, programi se mogu pozabaviti načinima za smanjenje prepreka, poboljšanjem znanja i pomoći ljudima da se osjećaju motiviranijima za akciju.
Također može biti koristan alat za razmišljanje o vlastitom pristupu zdravlju. Razmotrite kako stvari poput percepcije osjetljivosti, uočenih prepreka, samoefikasnosti i drugih elemenata modela utječu na vaše izbore, a zatim potražite stvari koje možete učiniti da biste u svom životu napravili zdraviji izbor.