Suosjećanje uključuje sposobnost osjećaja empatije prema drugima. Ova sposobnost razumijevanja patnje drugih ljudi važna je komponenta koja motivira prosocijalno ponašanje ili želju za pomoći. Sposobnost osjećaja suosjećanja s drugom osobom zahtijeva i empatiju i svjesnost. Morate biti u stanju shvatiti s čime se suočava druga osoba i shvatiti kako bi moglo biti biti na njenom mjestu.
Važno je napomenuti da suosjećanje uključuje više od puke empatije. Suosjećanje pomaže ljudima da osjećaju ono što osjećaju i drugi, ali ih također prisiljava da pomažu drugima i ublaže im patnju. Do nedavno su znanstvenici vrlo malo znali o tome može li se suosjećanje njegovati ili podučavati.
Koristeći meditaciju za podučavanje suosjećanju
U jednoj studiji objavljenoj u časopisu Psihološka znanost, istraživači su otkrili da odrasli ne samo da mogu naučiti biti suosjećajniji, podučavanje suosjećanja može rezultirati i altruističnijim ponašanjem i zapravo dovesti do promjena u mozgu. U
Dokazi sugeriraju da odrasli ne samo da mogu naučiti biti suosjećajniji, već da učenje suosjećanja može dovesti do trajnih promjena u načinu na koji osoba misli i djeluje.
Kako su točno istraživači učili suosjećanju? U istraživanju su mladi odrasli naučeni baviti se suosjećajnom meditacijom, drevnom budističkom tehnikom namijenjenom povećanju brižnih osjećaja za ljude koji proživljavaju patnju.
Kako točno djeluje ova meditacija? Dok su meditirali, od sudionika se tražilo da zamisle vrijeme kada netko pati. Zatim su uvježbavali u želji da olakšaju patnju te osobe.
Sudionici su također zamoljeni da vježbaju suosjećanje prema različitim vrstama ljudi, počevši od nekoga prema kome bi lako osjećali suosjećanje, poput člana obitelji ili bliskog prijatelja. Zatim su zamoljeni da vježbaju osjećaje suosjećanja prema neznancu, kao i prema nekome s kim su imali sukob.
Druga skupina sudionika nazvana kontrolna skupina, bila je obučena u tehnici poznatoj kao kognitivna ponovna procjena u kojoj ljudi uče preoblikovati svoje misli kako bi se osjećali manje negativno.
Istraživači su željeli utvrditi mogu li ljudi naučiti mijenjati svoje navike u relativno kratkom vremenskom razdoblju, pa su obje skupine sudionika pohađale Internet obuku u trajanju od 30 minuta svaki dan tijekom dva tjedna.
Iskušavanje treninga suosjećanja
Kakav je utjecaj imao ovaj trening suosjećanja? Kako se usporedio s rezultatima kontrolne skupine?
Istraživači su željeli znati hoće li trening suosjećanja pomoći sudionicima da postanu altruističniji. Sudionici su zamoljeni da igraju igru u kojoj mogu potrošiti vlastiti novac kako bi pomogli drugoj osobi u nevolji. Igra je uključivala igranje s još dvije anonimne osobe na mreži, jednom koja je bila "Diktator" i drugom koja je bila "žrtva". Dok je sudionik gledao kako Diktator dijeli nepravedan iznos novca sa žrtvom, sudionik je tada mogao odlučiti koliko vlastitog novca podijeliti, a zatim redistribuirati novac između diktatora i žrtve.
Rezultati su otkrili da su oni koji su uvježbani u suosjećanju vjerojatnije trošili vlastiti novac kako bi pomogli igraču koji je bio nepravedno tretiran, primjer altruističnog ponašanja. Vjerojatnije je da će se ovi igrači uključiti u ovaj altruizam od onih iz kontrolne skupine koji su bili obučeni u kognitivnoj ponovnoj procjeni.
Trening suosjećanja mijenja mozak
Istraživači su također željeli vidjeti kakav je utjecaj ovaj trening suosjećanja imao na mozak. Koristeći funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI) i prije i nakon treninga, istraživači su mogli vidjeti kako je meditacija suosjećanja utjecala na moždanu aktivnost.
Ono što su primijetili bilo je da oni sudionici za koje je vjerojatnije da su bili altruistični nakon treninga suosjećanja imali su porast moždane aktivnosti u donjem tjemenom korteksu, dijelu mozga povezanom s empatijom i razumijevanjem za druge ljude. Ostala područja mozga povezana s pozitivnim emocijama i emocionalnom regulacijom također su pokazala porast aktivnosti.
Istraživači sugeriraju da je, kao i mnoge druge sposobnosti, suosjećanje vještina koja se može poboljšati vježbom.
Istraživači vjeruju da rezultati studije nude uzbudljive mogućnosti pomaganja ljudima u izgradnji suosjećanja, pretvarajući tako živote mnogih. Zdrave odrasle osobe nisu jedine koje mogu imati koristi od takvog treninga. Naučiti suosjećanje djece i odraslih moglo bi pomoći u smanjenju nasilja i pomoći onima koji se bore sa socijalnim problemima.
Važnost poučavanja suosjećanja
Zašto je važno znati da se suosjećanju može naučiti čak i kod odraslih? Jer suosjećanje je središnja komponenta tolikog broja prosocijalnih ponašanja, uključujući altruizam i herojstvo. Prije nego što krenemo u pomoć drugoj osobi, važno je da ne samo razumijemo situaciju pojedinca već i da osjetimo nagon za ublažavanjem njegove ili njezine patnje.
Prema nekim istraživačima, suosjećanje uključuje tri ključne stvari:
- Prvo, ljudi moraju osjećati da su problemi s kojima se suočava druga osoba ozbiljni.
- Oni također moraju vjerovati da te nevolje nisu same sebi nanesene. Kad ljudi vjeruju da je nevolja u vlastitoj krivnji, manja je vjerojatnost da će suosjećati i da će manje pomoći.
- Napokon, ljudi moraju biti u stanju zamisliti sebe u sličnoj situaciji s kojom se suočavaju s istim problemima.
Možda se čini kao visoka naredba, ali istraživanje sugerira da je suosjećanje nešto što možemo naučiti.
Ne samo da možemo naučiti kako postati suosjećajniji, već nas izgradnja ove emocionalne sposobnosti može voditi u akciju i pomoć onima oko nas.
Riječ iz vrlo dobrog
U današnjem užurbanom svijetu previše je lako osjećati da su ljudi izgubili međusobnu vezu. Ponekad navala loših vijesti može dovesti do toga da ljudi osjete da malo mogu učiniti da promijene ono što se događa u svijetu.
Međutim, istraživanja sugeriraju da je suosjećanje vještina koju se može naučiti i ojačati. Možda naučeći kako povećati svoje suosjećanje, ljudi mogu izgraditi dublje, značajnije veze s drugima koje će potaknuti dobra djela, korisne postupke i jednostavnu ljudsku dobrotu.
