Teorija pogona Sigmunda Freuda razvijala se tijekom života i rada. U početku je opisao klasu pogona poznatih kao životni instinkti i vjerovao je da su ti pogoni odgovorni za velik dio našeg ponašanja.
Na kraju je došao do uvjerenja da sami životni instinkti ne mogu objasniti sve ljudsko ponašanje. Objavom njegove knjige Izvan principa užitka 1920. Freud cisključeno je da svi instinkti spadaju u jednu od dvije glavne klase: životni instinkt ili instinkt smrti.
Životni instinkti (Eros)
Ponekad se nazivaju seksualni instinkti, životni instinkti su oni koji se bave osnovnim preživljavanjem, užitkom i reprodukcijom. Ti su instinkti neophodni za održavanje života pojedinca, kao i za nastavak vrste.
Iako skloni razmišljati o životnim nagonima u smislu seksualne razmnožavanja, ti nagoni uključuju i stvari poput žeđi, gladi i izbjegavanja boli. Energija stvorena životnim instinktima poznata je kao libido.
U svojoj ranoj psihoanalitičkoj teoriji Freud je predložio da se Erosu suprotstavljaju sile ega (organizirani, realni dio čovjekove psihe koji posreduje između želja). U tom kasnijem pogledu on je tvrdio da su se životnim instinktima suprotstavljali samouništavajući instinkti smrti, poznati kao Thanatos.
Ponašanja koja se obično povezuju sa životnim instinktima uključuju ljubav, suradnju i druge prosocijalne radnje.
Životni instinkti usredotočeni su na očuvanje života, kako pojedinca tako i vrste. Ovaj pogon prisiljava ljude da se uključe u akcije kojima održavaju vlastiti život, poput brige o svom zdravlju i sigurnosti. Također se napreže kroz seksualne nagone, motivirajući ljude da stvaraju i njeguju novi život.
Pozitivne emocije poput ljubavi, naklonosti, prosocijalnih radnji i socijalne suradnje također su povezane sa životnim instinktima. Ova ponašanja podržavaju i individualnu dobrobit i skladno postojanje zadruge i zdravog društva.
Instinkti smrti (Thanatos)
Koncept nagona smrti u početku je opisan u Izvan principa užitka, u kojem je Freud predložio da je „cilj cijelog života smrt“. Freud je vjerovao da ljudi obično usmjeravaju svoje instinkte smrti prema van, a agresija, na primjer, proizlazi iz instinkta smrti.
Ponekad se ti instinkti prema uništenju mogu usmjeriti prema unutra, što može rezultirati samoozljeđivanjem ili samoubojstvom.
Ako imate suicidalne misli, obratite se Nacionalnoj službi za sprječavanje samoubojstava na 1-800-273-8255 za podršku i pomoć obučenog savjetnika. Ako ste vi ili voljena osoba u neposrednoj opasnosti, nazovite 911.
Dodatne resurse za mentalno zdravlje potražite u našoj nacionalnoj bazi podataka linija za pomoć.
U prilog svojoj teoriji, Freud je napomenuo da bi ljudi koji dožive traumatični događaj često to iskustvo ponovno izveli. Iz ovoga je zaključio da ljudi imaju nesvjesnu želju za umrlom, ali da životni instinkti u velikoj mjeri umanjuju tu želju.
Freud je svoju teoriju temeljio na brojnim ključnim iskustvima:
- U radu s vojnicima nakon Prvog svjetskog rata, Freud je primijetio da su njegovi ispitanici često reprizirali svoja borbena iskustva i napomenuo da "snovi koji se javljaju traumatično imaju karakteristiku ponovnog vraćanja pacijenta u situaciju njegove nesreće".
- Freud je primijetio slično ponašanje kod svog 18-mjesečnog unuka Ernsta, koji je igrao igru tzv Utvrda / Da kad god bi njegova majka bila odsutna. Da bi se izborio sa svojom tjeskobom, dijete bi bacilo kalem vezan za uzicu u svom krevetiću i izgovaralo "utvrda" (što znači dalje) kad god bi kalem nestalo i izgovaralo "da" (ili ovdje) kad god bi ga namotao. Freud se pitao kako se "ponavljanje ovog uznemirujućeg iskustva kao igre uklapa u princip užitka?"
- Napokon, Freud je kod svojih pacijenata primijetio da su mnogi koji su potisnuli traumatična iskustva imali tendenciju "potisnuti materijal kao suvremeno iskustvo", umjesto da ga pamte kao nešto što pripada prošlosti.
Po Freudovu mišljenju, prisiljavanje na ponavljanje bilo je "nešto što bi izgledalo primitivnije, elementarnije, instinktivnije od principa užitka koji nadjačava." Dalje je predložio da su instinkti smrti produžetak te prisile u kojoj svi živi organizmi imaju instinktivni "pritisak prema smrti" koji je u potpunoj suprotnosti s instinktom za preživljavanje, razmnožavanje i zadovoljenje želja.
Štoviše, kada je ta energija usmjerena prema drugima, tvrdio je Freud, to se izražava kao agresija i nasilje.
Riječ iz vrlo dobrog
Iako Freudove teorije nisu toliko istaknute kao nekada, razumijevanje kako vaše vlastito samoodržanje i destruktivne tendencije utječu na vaše ponašanje može biti korisno za vašu dobrobit. Životni instinkti mogli bi vas prisiliti da tražite zdrave odnose i socijalnu podršku, koji su neophodni za emocionalno zdravlje.
S druge strane, destruktivne tendencije mogu vas navesti na manje zdrave radnje, poput agresivnog ponašanja ili rizičnih radnji. Jednom kad uspijete prepoznati neke od ovih tendencija u sebi, možda ćete biti sposobniji ublažiti te nagone i zamijeniti negativno ponašanje pozitivnijim izborima.
