Istraživanje otkriva da nešto više od polovice učenika srednjih škola s poremećajem nedostatka pažnje / hiperaktivnosti (ADHD) prima neku vrstu formalne školske usluge, no mnogi ljudi s niskim uspjehom s ADHD-om ne dobivaju potrebnu akademsku podršku.
Jedna od potencijalno iscrpljujućih poteškoća koju studenti s ADHD-om često imaju je kronični akademski neuspjeh u odnosu na njihove intelektualne sposobnosti. Srednjoškolske godine mogu biti posebno izazovne za učenika koji se bori s ADHD-om. Adolescenti s ADHD-om imaju tendenciju da imaju čak i veće razine akademskog oštećenja, s nižim prosjekom ocjena, smještajem u razrede niže razine (na primjer, popravni ili počasni) i neuspjehom na više tečajeva u usporedbi sa studentima bez ADHD-a. Učenici srednjih škola s ADHD-om također imaju znatno veće stope napuštanja škole u usporedbi s vršnjacima.
Da bi se problem složio, na borbu tinejdžera s ADHD-om koji se usredotoče i dovrše posao te obavljaju svoje sposobnosti često se smatra namjernim nedostatkom motivacije, a ne povezanom s akademskim oštećenjem. Kronični neuspjeh u srednjoškolskim godinama može imati negativne dugoročne posljedice koje mogu utjecati na odraslu dob.
Jasno je da postoje potrebe za učinkovitijim obrazovnim intervencijama za ovu dobnu skupinu učenika s ADHD-om. U usporedbi s resursima koji su dostupni mlađim učenicima s ADHD-om, relativno je malo intervencija za ADHD utemeljenih na dokazima u srednjoj školi. Istraživanje objavljeno u časopisu Školsko mentalno zdravlje (Lipanj 2014.) ima za cilj povećati naše razumijevanje ispitivanjem rasprostranjenosti i karakteristika školskih intervencija koje se pružaju ovoj dobnoj skupini.
Sudionici studije bili su u longitudinalnom praćenju studije multimodalnog liječenja djece sa i bez ADHD-a (MTA) na sedam mjesta. Istraživači su ispitali širok, detaljan raspon usluga za 543 srednjoškolca koja su sudjelovala u istraživanju. Koristeći podatke prikupljene izravno iz škola, analizirane su stope školskih usluga za srednjoškolce s ADHD-om i bez njega. Usluge su uključivale specijalno obrazovanje, kao i ostale smještaje i intervencije povezane s mentalnim zdravljem u školi.
Nalazi studije
Studija je otkrila da je više od polovice učenika s povijesti ADHD-a primalo usluge putem Individualiziranog obrazovnog plana (IEP) ili plana 504, stope koja je šest puta veća od usporednog uzorka učenika bez ADHD-a.
Prosječan broj intervencija za studente s ADHD-om i planom IEP / 504 bio je pet. Uobičajeni smještaji uključivali su produženo vrijeme, modificirane zadatke, testove ili standarde ocjenjivanja i sporije poduke, kao i potpore kao što su praćenje napretka, programi upravljanja ponašanjem, podučavanje vještina ili strategija učenja i trening samozastupanja. Gotovo svi primali su barem jednu akademsku intervenciju, dok je samo polovica primala bilo kakvu intervenciju u ponašanju ili strategiju učenja. Vrlo je malo usluga (osim podučavanja) pruženo tim studentima bez formalnog IEP-a ili 504 plana.
"Iako se čini da školski postupci za utvrđivanje akademskog oštećenja u ovoj populaciji većinom djeluju, naši rezultati također sugeriraju da je 20 do 30 posto učenika s akademskim oštećenjem i ADHD-om propalo kroz pukotine", rekla je Desiree W. Murray, Ph. .D., Vodeći autor studije. "Potrebna je veća ili učinkovitija akademska podrška značajnoj manjini učenika iz našeg uzorka."
Murray i njezini kolege također su otkrili da samo približno jedna četvrtina korištenih intervencija ima dokaze o podršci ADHD-u u literaturi. Najčešća podrška koja se koristi - produženo vrijeme za testove i zadatke, praćenje napretka i vođenje slučajeva - nemaju prijavljene dokaze o učinkovitosti u poboljšanju uspješnosti među studentima ADHD-a, prema autorima studije.
Poboljšanje akademskih usluga
Studija je pronašla specifična područja u kojima bi se mogle poboljšati usluge za srednjoškolce s ADHD-područjima, poput podučavanja strategija samozastupanja i samoupravljanja te specifičnih vještina učenja / organizacije. Ovakve strategije mogu biti korisnije u smanjenju razlike u uspješnosti učenika sa i bez ADHD-a.
"Praksa utemeljena na dokazima može pomoći u poboljšanju dugoročnih rezultata srednjoškolaca s ADHD-om", rekao je Murray. "Pružanje učinkovitih usluga može pridonijeti povećanju stope mature i uspješnom prijelazu u život odraslih."